U subotu, 28. listopada 2006. u predvorju HNK u Varaždinu izvedena je predstava Dječje i lutkarske scene HNK u Varaždinu Petrica Kerempuh i spametni osel Dragutina Domjanića i Hrvoja Hitreca, premijerno izvedena 3. rujna u okviru Špancir festa 2006. 

Tekst je priredila Vesna Kosec-Torjanac. Redatelj, kreator lutaka i scenograf je Zlatko Bourek, pomoćnik redatelja Dubravko Torjanac, skladatelj Dragutin Novaković Šarli, kostimografkinja Dijana Bourek, lektorica i autorica songova Vesna Kosec-Torjanac.

Nastupaju: Zoran Kelava (Petrica), Ivan Đuričić (Stražar), Gordana Slivka (Bara), Lada Bonacci (Mica, Sofistikus),  Judita Franković (Osel), Ivan Đuričić (Mesar), Ana Maras (Dijak),  Dubravko Torjanac (Gradonačelnik), Gordana Slivka (Krčmarica),  Dragutin Novaković Šarli (Mužikaš). 

Inspicijent je Radomir Šalamun, tehnički voditelj i dizajner svjetla Slaven Edvin Bot, slikar izvođač Mladen Posavec Jula, a kostimi su izrađeni u kazališnim radionicama Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu pod vodstvom Karmen Bubanić i Ivana Debeljaka.

Pročitajte tekst o ovom djelu koji je napisala Vesna Kosec-Torjanac, kao i song osleka brucoša.

U ponedjeljak 23. listopada 2006. dramska predstava Tennesseeja Williamsa Iznenada prošlog ljeta u režiji Snježane Banović Dolezil (◄kliknite na link za biografiju) premijerno izvedena 28. travnja 2006., izvedena je u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu u okviru Gavellinih večeri.

Prevoditeljica je Acija Alfirević, dramaturg Darko Lukić, scenograf Marin Gozze, kostimografkinja Dženisa Pecotić, skladatelj Darko Hajsek a aisistentica redateljice Ksenija Krčar. U predstavi glume: Mirjana Sinožić (Gđa Venable), Robert Plemić (Dr. Cukrowicz), Leona Paraminski (Catherine Holly) , Ljiljana Bogojević (Časna Felicity),Vesna Stilinović (Gđa. Holly), Berislav Tomičić (George Holly) i Beti Lučić (Gđica. Foxhill).

Dramski tekst Iznenada prošlog ljeta, napisan i praizveden 1958., na prvi pogled nalikuje na izvrstan filmski triler: tajna tragične smrti otkriva se u potrazi za mogućim počiniteljem zločina. Ispod tog okvira, međutim, očekuje nas nevjerojatan, iznenađujuće potresan svijet složenih psiholoških problema, ljudskih odnosa i mračnih, brižno skrivanih i mučnih obiteljskih tajni, užasnijih čak i od samog nesretnog događaja.
U okviru ove priče, Tennessee Williams (◄kliknite na link za Williamsovu biografiju) nastavlja svoje opsesivno bavljenje temama obitelji, odnosa roditelja i djece, pomutnjama mladih duševnih bolesnica, «zabranjenim» emocijama, skrivenim stranama ljudske seksualnosti i pitanjima nasilja, jednako kao i svojom temeljnom autobiografskom opsesijom – odnosom građanskog društva s njegovim općeprihvaćenim normama ponašanja prema ljudskoj slobodi da živi po nagonima vlastite naravi, i onda kad je ona izravno oprečna tim društvenim normama, piše u tekstu o ovoj drami dramaturg predstave Darko Lukić. ◄kliknite na link za cijeli tekst.

Svaki susret s Williamsom, ironičnim melodramatičarem i piscem niza  tzv. južnjačkih gotičkih drama  predstavlja za svakog  kazališnog  redatelja koji posegne za njima  magičnu kutiju koja sa svakim otvaranjem nudi novi, simbolima i značenjima bogatiji svijet. Za njega je magija kazališta uvijek i  bila  sila  koja nadilazi i  najfantastičniji život i nanezamislivije priče iz stvarnosti: traživši čitav život, uz pomoć realizma kakav se u njegovo vrijeme nosio u kazalištu  svoju magiju, hipnotično se bacao u ruke kazalištu  koje mu je redovito potvrđivalo da je život izvan njega manje vrijedan, čak ništavan. U svim njegovim dramama, tim gorućim  hologramima koji titraju negdje između realnog i nadrealnog,  žene su uvijek jače ili im je naprosto jači tragični usud, piše u tekstu o Williamsu redateljica Snježana Banović. ◄kliknite na link za čitanje cijelog teksta.

Film Iznenada prošlog ljeta režirao je Joseph L. Mankiewicz 1958. godine s Katherine Hepburn, Elizabeth Taylor i Montgomery Cliftom u glavnim ulogama, a obje glumice bile su  nominirane za Oscara u kategoriji za najbolju glavnu žensku ulogu.
Hollywoodska je cenzura pritom prisilila redatelja da u završnoj verziji izbaci prizore koje su u ono vrijeme smatrani eksplicitnim prikazima seksualnih odnosa.

Ovaj je tekst doživio 1993. godine i televizijsku adaptaciju, a slavni redatelj Richard Eyre povjerio je glavne uloge slavnim glumcima Maggie Smith, Robu Loweu, Richardu Grantu i Natashi Richardson.

Pročitajte pojmovnik ovog Williamsova teksta (◄kliknite na link za čitanje cijelog pojmovnika) u kojem su pobliže opisani pojmovi: Cabeza de Lobo (španjolski Vučja Glava, ili Vučja Lubanja), zlokobno mjesto Sebastianova stradanja; lobotomija, medicinski postupak u neurokirurgiji; Encantadas, arhipelag u Pacifiku poznat pod nazivom Otočje Galapagos; Sveti Sebastian, katolički mučenik i svetac o kojemu ima bezbroj legendi i gotovo nikakvih povijesnih činjenica, ali su njegov lik slikali  Boticelli, Raffaello, Signorelli, Rubens, Van Dyck i mnogi drugi, a Michellangelo ga je smjestio u samu Sikstinsku kapelu; Venus Muholovka, najpoznatija biljka iz skupine biljaka mesoždera i  Sebastianov vrt kuće gospođe Venable.

Snježana Banović: Williams je majstor ženskih likova

Pročitajte razgovore s redateljicom Snježanom Banović-Dolezil objavljene u Vijencu i Vjesniku (u PDF formatu, stranica prva i druga)
U razgovoru objavljenom u Vijencu redateljica ističe da, za razliku od većine današnjih dramatičara, u kojih je sve eksplicitno, sve vidljivo i vrištavo, gdje je (kako to u novom eseju piše Baudrillard) sve virtualno i eksperimentalno do banalnosti, u Williamsa sve je uronjeno u bogato dramsko i suspenzivno tkanje, sastavljeno od složenih psiholoških mreža koje uokvirava naoko jednostavna fabula krimića u kojem je obična who–done–it potraga čvrsta nit.

Pohvale kritike za predstavu "Iznenada prošlog ljeta"

Predstava Iznenada prošlog ljeta u režiji Snježane Banović-Dolezil dobila je pozitivne kritike od dvoje najiskusnijih hrvatskih kazališnih kritičara, Marije Grgičević i Zvonimira Mrkonjića.

U kritici objavljenoj u Vijencu (◄kliknite na link za cijeli tekst) Zvonimir Mrkonjić istakao je da je redateljica iskoristila prednosti podjele koja se, kako u predlošku, tako i u ishodu, pokazala gotovo idealnom. To osobito vrijedi za odnos dviju antagonistica, Sebastianove majke, gospođe Venable i gospođe Holly: Mirjana Sinožić igra gospođu Venable s dojmljivom uzdržanošću, koja krije silan napon fiksacije na sina, spremna u svakom trenutku promijeniti taktiku. Posve je drukčija gospođa Holly Vesne Stilinović, čija je igra posve na razini njezinih namjera. Redateljica Snježana Banović odgovorna je za upravo čehovljevsku gustoću predstave, u savršenu suglasju s opipljivo lijepim kostimima Dženise Pecotić i ljepljivim ozračjem Marina Gozze, koje je zahvaljujući skladatelju Darku Hajseku postao i čujnim.

Marije Grgičević je u kritici objavljenoj u Varaždinskim vijestima (◄kliknite na link za cijeli tekst) pod naslovom "Iskorak s pokrićem" istakla da  seedateljica Snježana Banović vratila Williamsovu djelu u izvrsnoj suradnji s glumačkim ansamblom HNK u Varaždinu, posebice nadasve uspješnom Mirjanom Sinožić u pokretačkoj ulozi Gospođe Vanable. Scenografija Marina Gozze s aluzijama na međuprostore zbiljskog i podsvjesnog u skladu s kostimima Dženise Pecotić i glazbom Darka Hajseka - dali su predstavi funkcionalan i suptilan okvir. Prva dramska premijera ostvarena u cijelosti pod novom upravom varaždinskog HNK još jednom potvrđuje visoku izvođačku razinu varaždinskog ansambla i njegovu vitalnu otvorenost za iskušavanje raznolikih epoha, stilova, motiva i pristupa, zaključuje Marija Grgičević.

Napomena: klikom na ilustraciju otvara se prozor s povećanom ilustracijom

U kritici dramske predstave Tenneesseea Williamsa “Iznenada prošlog ljeta” Večernji list je istakao da se Varaždinski HNK na Gavellinim večerima u Zagrebu predstavio u najboljem izdanju. Snježana Banović Dolezil preciznu studiju ljudskih (gotskih) karaktera ostvarila je u bliskoj suradnji s osobito zauzetim glumcima koji su “do posljednjeg daha” branili svog dramatičara i svoju redateljicu u nakani da razobliče malograđansku obiteljsku radionicu užasa. Napetosti i sućutnog treperenja nije nedostajalo, jer je redateljica vrlo uspješno publiku senzibilizirala za problem odnosa prema duševnim bolesnicima, homoseksualcima...

Acija Alfirević odvažila se, u sredini koja je vrlo rano otkrila tog dramatičara, ponuditi svjež i nov prijevod koji svoje uporište traži u suvremenosti. Upravo to je omogućilo ponajprije Leoni Paraminski i njezinoj scenskoj suparnici Mirjani Sinožić da ispletu gustu mrežu u kojoj žene pričaju o odsutnom muškarcu, usto i prikrivenom homoseksualcu. Marin Gozze izvrsno je oblikovao scenu, a Đenisa Pecotić kao kostimografkinja vješto nevidljivim nitima spojila ocean i vrijeme. Varaždinsko kazalište ponovo potvrđuje sebe i svoj grad kao stvarno kazališno vrelo koje prkosi metropoli kvalitetom, a nova ravnateljica Jasna Jakovljević neprocjeniv je dobitak i tom gradu i njegovu kazalištu, zaključuje Želimir Ciglar u Večernjem listu.