U ponedjeljak, 28.studenog 2011. u 18,00 sati u Varaždinskim Toplicama gostovala je Ljepotica iz Leenanea irskog dramatičara Martina McDonagha u režiji Ksenije Krčar, premijerno izvedena 11. veljače 2011.

Ljepotica iz Leenanea je crna komedija o odnosu usidjelice Maureen i njezine majke Mag koje žive na brdu u malom mjestu Leenaneu, gdje svatko zna sve o svakome, ali neke tajne su ipak dobro čuvane. Njihov svakodnevni život (i redovite svađe) potpuno preokrene neočekivani dolazak nekadašnjeg prijatelja koji se zaljubi u Maureen. Njezina majka to nikako ne može prihvatiti te svojim uplitanjem započinje niz događaja koji vode otkrivanju tajni...

Tekst je prevela Lara Hölbling Matković, scenografkinja je Ksenija Krčar, kostimografkinja Vesna Stilinović, asistentica redateljice Gordana Slivka, a rasvjetu je oblikovao Slaven Edvin Bot. U predstavi nastupaju: Hana Hegedušić (Maureen Folan), Gordana Slivka (Mag Folan, njezina majka), Robert Plemić (Pato Dooley) i Ivica Pucar (Ray Dooley, njegov brat).

Martin McDonagh (26. ožujka 1970.), ubraja se među najznačajnije britanske, ali i svjetske suvremene dramatičare. Iako porijeklom Irac, rođen je u Londonu, ali ostaje snažno vezan uz domovinu svojih roditelja. Gotovo sve njegove drame odigravaju se u Irskoj. Njegova prva drama Ljepotica iz Leenanea (1996) doživjela je iznenadan uspjeh i postala pravi kazališni hit. Nakon nje uslijedile su još dvije drame (A Skull in Connemara, 1997., The Lonesome West, 1997.) koje su zatvorile njegovu prvu, tzv. Leenanesku trilogiju. McDonagh polazi iz tradicije irske drame, ali ju istovremeno ironizira, ubacuje elemente britanske cool dramatike, humorističnih televizijskih serija i nezavisnih filmova. Dobitnik je mnogih kazališnih nagrada i priznanja (Tony Award, Critics' Circle Theatre Award, Laurence Olivier Award). Godine 2006. osvojio je Oscara za kratkometražni igrani film Six Shooter, a kao redatelj dugometražnog igranog filma debitira 2008. komedijom Kriminalci na godišnjem (In Bruges) za čiji je scenarij nominiran za Oscara.

U četvrtak, 3. studenog u 10, 00 i 13,00 sati na izvedbama namijenjenim đacima, izvedena je predstava Ljubica Augusta Šenoe u režiji Želimira Mesarića. Premijera obnovljene predstave Ljubica održana je 13. listopada 2010.

Dramaturg predstave je Ante Armanini, scenograf Velimir Domitrović, kostimografkinja Diana Kosec-Bourek, koreografkinja Svetlana Lukić, skladatelj Dragutin Novaković Šarli, jezični savjetnik Tomislav Lipljin, a asistent redatelja Radomir Šalamun.

U predstavi nastupaju: Jagoda Kralj Novak (Ljubica Ružićeva), Ljubomir Kerekeš (Đuro Radić), Robert Plemić (Vlatko Cjetinić), Hana Hegedušić (Jelica), Darko Plovanić (Grahovac), Zvonko Zečević (Lujo Biberović), Stojan Matavulj (Marko), Marija Krpan (Paunovićka), Mirjana Sinožić (Barunica Rodićeva), Leona Paraminski (Ljubica Benčićeva), Marinko Prga (Benčić), Ivica Pucar (Edo), Gordana Slivka (Gospođa Ljubićeva), Beti Lučić (Malvina), Zdenko Brlek (Vujić), Zvonimir Jelačić (Jurić), Dragutin Novaković Šarli (Glazbeni Praktikant Maks), dok kuplet pjevaju Hana Hegedušić i Ivica Pucar.

Iz kritika:"....Ljubica je odlučila voljeti slobodnije i drukčije od normi koje je propisivalo 19. stoljeće. Bila je ponižena i odbačena, ali je preživjela do današnjih dana kad ju je u varaždinskom HNK briljantno ponovo oživjela Jagoda Kralj-Novak..."
U ovoj građanskoj komediji, uz nezaboravnu naslovnu ulogu i ostale uloge odlično su napravljene, što doprinosi dinamici predstave, a dojmljivi kostimi, koreografija, kazališna šminka, scenografija, daju pun kazališni doživljaj o kojem najviše govore i sami naslovi kazališnih kritika/osvrta:
– Dalibor Foretić – Pun pogodak u vrednovanju Šenoe, Pravi hrvatski bidermajer
– Stijepo Mijović Kočan – Ljubica – europska značajnica
– Mira Muhoberac – Ljubičini kolači u Varaždinu snažno mirišu

U subotu, 12. studenoga u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK u Varaždinu gostovalo je pulsko Istarsko narodno kazalište s predstavom Čast Joanne Murray-Smith u režiji Ivice Šimića. Uz prevoditeljicu Maju Oršić Magdić u autorskom su timu i scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Marinela Jeromela, autor glazbe Igor Karlić, oblikovatelj svjetla Dario Družeta te jezična savjetnica Đurđa Škavić. U predstavi su nastupili: Mirela Brekalo-Popović (Honor, lijepa, elegantna žena šezdesetih godina), Zoran Gogić (George, Honorin muž. Privlačan, mladoliki muškarac šezdesetih godina), Lana Gojak (Sophie, njihova 24-godišnja kći) i Helena Minić (Claudia, upadljiva mlada žena tridesetih godina).

Gus/George i Honour su u braku. George je slavni novinar, a Honour je bila važna pjesnikinja u mladosti, ali je svoju karijeru žrtvovala za uspjeh muža. Sophie je njihova kći, studentica na sveučilištu. Claudia je mlada novinarka/spisateljica koja radi na knjizi intervjua koji uključuju i razgovor s Georgeom. Claudia osvoji Georgea svojom mladošću i atraktivnim izgledom i on odluči ostaviti Honour.

Prevoditeljica Maja Oršić Magdić je o Časti zapisla: „Drama je zanimljiv pogled na priču o „mužu koji ostavlja svoju suprugu zbog mlađe žene“. U ovom slučaju primorani smo simpatizirati sa svim likovima. Honour nije dosadna, staromodna žena, nego fascinantna osoba i pjesnikinja, George je uhvaćen u paradoksalnoj situaciji u kojoj s jedne strane želi mladost, seksualnost i snagu, a s druge strane, treba mu partnerstvo njegove dugogodišnje prijateljice, Honour. Claudia je inteligentna mlada žena koja je svojom seksualnom snagom osvojila Georgea. Drama predstavlja savršeno oblikovan trokut. Svi likovi žele ono što drugi likovi imaju. Claudia želi dar za poeziju koju posjeduje Honour, Honour želi svoga muža i svoj stari život od Claudije, George želi Claudijinu mladost i priliku za život...

U tom trokutu svi gube ono što su prividno stekli, a iz cijele priče kao moralni pobjednik izlazi Honour koja se vraća svojoj prvoj ljubavi – pjesništvu i ostvaruje sve ono što je kao mlada žrtvovala za svojeg muža.“

U četvrtak, 17. studenoga 2011. u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK u Varaždinu gostovalo je Slovensko ljudsko gledališče iz Celja s predstavom Rudari slikari (Knapi slikarji, odnosno u izvorniku The Pitmen Painters) Leea Halla u režiji Same M. Streleca. Prevoditeljica na slovenski je Tina Mahkota, dramaturginja Tatjana Doma, scenograf Samo M. Strelec, kostumografi Leo Kulaš i Svetlana Visintin, autor video projekcija Jaka Polutnik, a lektor Jože Volk. Predstava je premijerno izvedena 13. svibnja 2011, a traje dva sata s jednom stankom. U predstavi nastupaju: Renato Jenček (George Brown), Tarek Rashid (Oliver Kilbourn), David Čeh (Jimmy Floyd), Blaž Setnikar (Tamali), Bojan Umek (Harry Wilson), Branko Završan (Robert Lyon), Nina Rakovec (Susan Parks), Lučka Počkaj (Helen Sutherland), Rastko Krošl (Ben Nicholson), Igor Sancin (Šofer, Butler)

Engleski dramatičar i scenarist Lee Hall (1966) proslavio se scenarijem za film Billy Elliot, koji je 2001. zaradio tri nominacije za Oskara (najbolja režija, scenarij i ženska sporedna uloga). Lee Hall je kasnije napisao libreto i riječi songova za mjuzikl Billy Elliot za koji je glazbu skladao Elton John. Mjuzikl je 2005. postao velika uspješnica West Enda, a na Brodwayju je premijerno izveden 2008. Za taj je mjuzikl Hall 2009. dobio nagradu Drama Desk Award for Outstanding Book of a Musical. Hallove su drame izvođene na radiju, televiziji, filmu i kazalištu, a za njih je dobio brojne nagrade, između ostalih i prestižne Tony i Olivier Award.

Drama Rudari slikari nastala je prema istinitim događajima i knjizi umjetničkog kritičara Williama Feavera. Prvi put je bila uprizorena u Live Theatru u Newcastlu-upon-Tyne 2007. odakle u svibnju 2008. seli u londonski Royal National Theatre, da bi je u rujnu 2010. originalna postava premijerno izvela i u Manhattan Theatre Clubu na njujorškom Broadwayu. Rudari slikari dobili su sljedeće nagrade: Best Play (Evening Standard Awards, 2008), Best New Play (TMA Awards, 2008) in Performance of the Year (Journal Culture Awards, 2007).

Radnja Rudara slikara se odvija 1934., kad skupina rudara odluči da će se dodatno obrazovati. Unajme učitelja povijesti umjetnosti koji ih pokuša uvesti u svijet umjetnosti. Ubrzo spoznaju da teorija za njih nije primjerena, pa se posvete praksi – slikanju. U nekoliko godina neki od njih postali su poznati umjetnici, iako su još uvijek radili u rudniku. Priča o prijateljstvu i odnosu ljudi prema umjetnosti te o tome kako skupina običnih ljudi može učiniti neobične stvari, prikazana je veristički, toplo i humorno.

U petak, 18. studenoga u 10,30 i 13,00 sati (za škole) je izvedena drama Breza koju je hrvatski dramatičar Borivoj Radaković napisao po motivima poznate pripovijetke Slavka Kolara. Praizvedena Radakovićeve Breze bila je 18. ožujka 2010. Redatelj je Želimir Mesarić, dramaturg Ante Armanini, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinje Diana Kosec Bourek i Ika Škomrlj, skladatelj Davor Bobić, koreografkinja i autorica scenskog pokreta Svetlana Lukić, jezični savjetnik i asistent redatelja Zdenko Brlek, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent skladatelja Kristijan Funarić, a asistent scenografa Slaven Edvin Bot. Majstorica šminke je Marija Bingula, a obradu i montažu zvuka potpisuje D&K Creative Studio. 

Pogledajte
video zapis iz ove predstave
na YouTubeu.

U predstavi nastupaju: Petra Kurtela (Janica Labudan, roj. Godinič – mlada ženska očite telesne, pak s time i duševne nepripadnosti okružju v kterem živi), Damir Markovina (Marko Labudan – Janičin; sirovi muž vu nejasnem statusu selaka – državnega službenika), Jan Kerekeš (Joža Sveti – sam svoj krščenik, selski svetec, čuvar morala, samonavučeni vumetnik), Ljiljana Bogojević (Dora Labudan, roj. Krištofič – Markova mati, obična domača vešča ktera se sfantava za svoje grdo živlenje i tlači slabše od sebe), Ljubomir Kerekeš (Tomo Labudan – Markov otec, prostodušni selak, tipični simbiotik z zemlom), Dunja Fajdić (Jaga Labudan, Roj. Bužek – prva Tomina i Dorina snaha (muž ji je mlajši Markov brat, vu vojski), Vesna Stilinović (Ježovička – bahorica, okretna starša ženska z više mudrosti od drugih, se vidi kaj ženska ktera poznava skrovnosti), Sunčana Zelenika Konjević (Bara Žganjer, roj. Žunec – suseda), Robert Plemić (Martin Žganjer – Barin muž), Draško Zidar (Vid Žugečič – Amerikanec – bahati selski gazda), Marija Krpan (Kata Godinič – Janičina mati), Zdenko Brlek (Mika Godinič – Janičin otec), Tena Rak / Dunja Kozić (Marica – Janičina prijatelica), Sara Ipša / Nikolina Herceg (Jela – Janičina prijatelica), Darko Plovanić (Jandro Žugečić – Amerikančev sin), Zvonimir Jelačić (Nadšumar), Zvonko Zečević (Velečasni), Mladen Jerneić (Grobar), Folkloraši KUD-a Varteks (selske puce i dečki).

Borivoj Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca. Do sada je objavio romane Sjaj epohe i Virusi, knjige proza Ne, to nisam ja i Porno, zbirku eseja Sredina naprijed, knjigu drama Plavi grad te konceptualni rad Visitor's Book. Napisao je i drame Dobro došli u plavi pakao, (Kerempuh, 1994.), Miss nebodera za miss svijeta, (Kerempuh, 1998.), Kaj sad?, (Kerempuh, 2002., Beogradsko dramsko pozorište, 2004. i HNK u Varaždinu, 2007.), Bor i neboder, (Kazalište Trešnja, 2004.).

Njegova Breza sačuvala je ponajbolje značajke izvornoga proznog predloška, ali i iznijela nove vrijednosne slojeve koje antologijskoj priči o okrutnosti zaostale sredine koja ne prihvaća mladu djevojku koja se izdvaja ljepotom, plemenitošću i krhkošću, daju novu aktualnost i suvremenost. Pomalo neočekivano, na početku trećega tisućljeća, Breza prestaje biti pomalo egzotična folklorna priča o hrvatskom selu između dva velika svjetska rata te se može pročitati i kao izrazito aktualna drama o nemoćnom pojedincu u močvari tranzicijskoga grabeža. Postavljanje Radakovićeve Breze ujedno je i nastavak tradicije varaždinskoga Kazališta u njegovanju kajkavske dramske riječi.

U redateljskoj bilješci Želimir Mesarić će zapisati: "Adaptacija Breze Bore Radakovića autorsko je djelo par exelance.
Dijalozi su toliko ispunjeni promjenama stanja, emocionalnim promjenama, naglim obratima u odnosima što daje dijalozima suvremenost i dinamičnost koja ne postoji u tolikoj mjeri u originalnom tekstu." (pročitajte cijelu redateljsku bilješku)

U autorskoj bilješci Borivoj Radaković je zapisao: "Danas je kajkavski, kao mali europski jezik, ugrožen prvenstveno pred invazivnom štokavštinom koja ima političku i medijsku moć. Moja inačica Breze pokušaj je doprinosa kajkavštini, skromna potvrda da je kajkavština jezik koji može izraziti sve tekovine suvremene civilizacije. Stoga i jest jezik. Moja je želja bila da doprinesem potvrdi da je kajkavština besprijekorno podobna za izražavanje najsuptilnijih osjećaja."
(pročitajte cijelu autorsku bilješku).