U četvrtak 2. prosinca u 19,30 sati u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu pod sponzorstvom Splitske banke održana je Večer opernih arija na kojoj su nastupili Valenitna Fijačko, sopran; Miljenko Đuran, tenor; Luciano Batinić, bas koje je na glasoviru pratio Mario Čopor. 
Program:
Francesco Durante: Vergin tutto amor
Antonio Vivaldi: Vieni,vieni
Josip Hatze: Majka
Josip Hatze: Serenada
narodna: Vehni,vehni fiolica
Vincenzo Bellini: Fenesta che lucive
Salvatore Marchesi: La Folletta
Giovanni Paul Martini: Plaisir d'amour
Paolo Tosti: Ideale
* * * *
Jakov Gotovac: Ero s onoga svijeta – duet Đule i Miće
Sergej Rachmaninov: Aleko – cavatina Aleka
Antonín Dvořák: Rusalka – arija Rusalke
Bedřich Smetana: Prodana nevjesta – duet Janka i Kecala
Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski – arija Lovre Juranića
Gioachino Rossini: Seviljski brijač – arija Don Basilia
Giacomo Puccini: Tosca – arija Cavaradossia
Charles Gounod: Faust – arija Margarete
.
Večer opernih arija s Valentinom Fijačko, Miljenkom Đuranom i Lucianom Batinićem
Predstavljen novi svečani zastor HNK u Varaždinu
Dana 6. prosinca 2010., u povodu Blagdana Sv. Nikole i Dana Grada Varaždina u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu predstavljen je novi svečani zastor autora Antuna Borisa Švaljeka.
Na svečanoj promociji nazočnima su se obratili: gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Ivan Čehok, direktor regionalnog centra ZABA-e sjeverna Hrvatska gospodin Pavao Parat, likovni kritičar Milan Bešlić, autor zastora Antun Boris Švaljek i na kraju ravnateljica HNK u Varaždinu mr. Jasna Jakovljević.
U dramskom djelu programa nastupili su prvaci HNK u Varaždinu Jagoda Kralj Novak s monologom Laure iz predstave U agoniji Miroslava Krleže i Stojan Matavulj s monologom kapetana Jugovića iz predstave Hrvatski bog Mars Miroslava Krleže. U glazbenom djelu programa nastupio je Varaždinski komorni orkestar koji je izveo skladbe Davora Bobića i Benjamina Brittena.
Zahvaljujemo sponzorima izrade zastora: Ministarstvu kulture RH, Gradu Varaždinu, Zagrebačkoj banci i Rotary klubu Varaždin 1181.
Održana komemoracija u spomen na Petra Večeka
U subotu 18. prosinca 2010. u Zagrebu je preminuo Petar Veček, kazališni redatelj koji je u Hrvatskoj i inozemstvu režirao preko 130 predstava, a dobar dio svoje neiscrpne stvaralačke energije usmjerio je upravo u varaždinsko Kazalište, uprizorivši u njemu više od trideset značajnih naslova domaće i svjetske dramske literature.
Osobito je važan period za varaždinsko Kazalište razdoblje od 1976. do 1983. kad je Veček bio ravnatelj - stvaratelj novog kazališta. Njegova beskompromisna predanost kazalištu od tada je stalno prisutna na varaždinskoj pozornici.
Komemoracija u spomen na Petra Večeka održana je utorak, 21. prosinca s početkom u 13,00 sati u Velikom gledalištu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Oproštaj od Pjera bio je u srijedu 22. prosinca u 12,10 h u krematoriju zagrebačkog Mirogoja.
Mladi akademski likovni umjetnici iz Vojvodine na izložbi Paralalni procesi
Vera Đenge daje primat crtežu. Linijama osnaženim jakom gestom gradi čvrstu konstrukciju slike ali istovremeno kombiniranjem tehnika (ugljena i boje) inzistira na materijalnosti površine slike stvarajući slojevitu hrapavu strukturu. Neumanjenom energijom u istraživačkom procesu razrađuje na granici apstrakcije i figuralnog motive ruke, dlana i otisaka kao autonomnih simboličnih formi.Istražujući u područjima bliskim ready made umjetnosti Srđan Milodanović čini originalne iskorake. Zatvarajući nenaslikana bijela platna najrazličitijim odbačenim neslikarskim materijalima, na njima gradi vizualno atraktivne nove slike-objekte drukčijeg značenja, slike realnosti. Ovim postupkom želi uputiti na problematiku nedostupnosti i neostvarenosti (klasičnog) umjetničkog djela.
Razmišljajući o područjima unutar geometrijske apstrakcije Goran Kujundžić se koncentrira na razradu i repeticiju linearnih formi koje provociraju različite optičke efekte. Upotrebom minimalnih sredstava, potencirajući crno bijele odnose ili naglašava plošnost crteža ili njegovu trodimenzionalnu strukturu. Spajajući principe reda i multiplikacije s igrom slučaja, oživljava svoja djela asocijacijama na konkretne sadržaje.
Lea Vidaković se okreće jednom motivu koji joj postaje samo određeno oblikovno sredstvo preko kojeg može izraziti svoje misli i poruke. Apstrahirajući sve suvišno, u varijacijama „Lisica“ progovara jasnim, izražajnim suvremenim likovnim jezikom. Kako sama navodi, one su povod za razmišljanja o pojedincu i grupi, o samoći i šutnji, o jedinstvenosti trenutka i o najprolaznijim stvarima na svijetu.
