
U
srijedu, 11. ožujka u 17 sati na velikoj sceni HNK u Varaždinu održana je se komemoracija za Zorana Pokupca Pinkija. Ispraćaj će biti u četvrtak 12. ožujka u Zagrebu, na Krematoriju s početkom u 12,30.
Zoran Pokupec Pinky umro je nakon duge i teške bolesti u subotu, 7.ožujka u svojoj kući nedaleko Umaga u šezdeset i prvoj godini.
Zoran Pokupec je rodjen 1948. godine u Zagrebu, u gradu u kome je diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Pokupec je u svome glumačkom vijeku ostvario pedesetak kazališnih uloga u brojnim hrvatskim teatrima i teatarskim grupama.
Bogate imaginacije i jedinstvenog šarma, upečatljive pojave i prepoznatljivog glasa, ostat će u sjećanju po sugestivnim kazališnim ulogama, medju kojima se izdvajaju: Durbešić: Fajrunt Gospodo, Machiavelli: Mandragola, Gavran: Najduži Dan Marije Terezije, Pacijent Doktora Freuda i Zaboravi Hollywood, Kaštelan: Posljednja Karika, Baricco: Novecento, te Bucher: Klaun Scaramouche Jones.
Pored kazališta koje mu je bilo prva ljubav, Pokupec je suradjivao i na televiziji i filmu, ostvarivši pregršt uloga u serijama i filmovima , kao što su: Ne daj se Floki, Đuka Begović, Mala pljačka vlaka, Izbavitelj, Andjele moj dragi, Tajna Nikole Tesle, Treća žena, Mačak pod šljemom, Nausikaja...
U
nedjelju, 29.ožujka u 19,30 sati na repertoaru je bila predstava
TAINTED, po konceptu i u koreografiji
Sanje Tropp Frühwald. Premijera ove suvremene plesne predstave održana je 10. listopada 2008. godine, a 16. listopada izvedena je u Tvornici u Zagrebu na Platformi mladih koreografa.
Predstavu su kreirali i izvode Ivan Blagajčević, Mirjam Klebel, Sanja Tropp Frühwald. Savjetnici su Till Frühwald, Mario Kovač, autori glazbe su
Damir Šimunović i Angelo Badalamenti (segmenti), a dizajn scene Slaven Bot i Sanja Tropp Frühwald. Ovaj je projekt koprodukcija performance kolektiva
VRUM i
HNK u Varaždinu uz podršku ARL-a.
Tainted nastavlja svoj život gostujući i na pozornicama izvan Hrvatske: 6. i 7. travnja u Sofiji, Bugarska; 25. i 26. travnja na Contemporary Dance Forms festivalu u Kaliszu, Poljska; 13. srpnja na Momentum Festivalu u Portorožu, Slovenija te u listopadu u Goeteburgu, Švedska.
U osvrtu objavljenom pod naslovom
Pravi kazališni Lynch u internetskim novinama KULISA.eu kritičarka Jelena Mihelčić navodi: "
Tainted (
pokvareno) oživljava mračnu i morbidnu lynchovsku atmosferu, posebno onu iz kultne serije
Twin Peaks, na koju se izravno referira u nekoliko elemenata. Izvedba se odvija u prostoru uokvirenom jarko crvenim zastorima, prizivajući ikoničku crnu kuću, labirint, mitsko mjesto totalnog zla koje se pojavljuje u snovima agenta Coopera. Osim toga korištena je i izvrsna glazba iz serije koju je skladao Angelo Badalamenti. Iz zastora izviruju umrtvljena tijela, a kreirani motivi su na rubu sna i jave, dok se izvođači transformiraju iz likova sladunjavih i lepršavih scena u hodajuće mrtvace. Svaka scenska slika na određeni je način izmjenjena u odnosu na ono što bismo očekivali s obzirom na patetiku stihova, pjesmu i izgovorene tekstove."
Pročitajte cjeloviti tekst
kritike objavljene na
KULISA.eu kao i izvatke iz ostalih
kritika.
Od 20. do 22. ožujka u HNK u Varaždinu održan je proljetni dio manifestacije Dani performansa i suvremenog plesa koja je nastavak, te nova i proširena verzija festivala Dana hrvatskog performansa koji se posljednjih osam godina u Varaždinu održavao krajem kolovoza.
Pogledajte detaljan program događanja.
Dodavanjem suvremenog plesa u program Dana performansa zaokružuje se konceptualna cjelina koja kao takva komunicira s većim brojem publike i koja posjeduje veći potencijal za širenjem na regionalnoj razini, te potencijal za razvijanjem partnerskih odnosa s festivalima i kulturnim organizacijama diljem Europe.
Suvremena plesna umjetnost u Hrvatskoj mlada je i trenutačno u svojoj uzlaznoj razvojnoj putanji. Prepoznavanjem publike u većim gradskim centrima ona počinje konačno biti priznata kao izvedbena umjetnost koja traži svoju ravnopravnu poziciju među ostalim izvedbenim umjetnostima. Varaždinu kao jednom umjetnički osviještenom gradu kronično nedostaje suvremeno plesnih sadržaja.
Projekt Dani performansa i suvremenog plesa koji objedinjuje likovnu umjetnost i performans, multimediju, te suvremeni ples jedinstveni je projekt te vrste u cijeloj regiji, te svojim širenjem ima ambiciju prerasti lokalne okvire i istražiti inovativne perspektive suvremenih izvedbenih umjetnosti, podržati umjetnike koji žive i rade u regiji, senzibilizirati lokalnu publiku. Kroz četiri trodnevne programske cjeline koje će se odvijati tijekom 2009. godine, kroz sva četiri godišnja doba, ugostit će se nekoliko formata izvedbi – suvremene plesne produkcije, urbane plesne akcije, instalacije, te performanse. Selektirani programi po svojoj različitosti, a uvijek visokoj kvaliteti, trebali bi zadovoljiti različite ukuse publike i educirati lokalnu publiku po pitanju raznovrsnosti unutar same grane plesne umjetnosti i performansa.
Termini su: 20. – 22. ožujka 2009. Proljeće; 19. – 21. lipnja 2009. Ljeto; 18. – 20. rujna 2009. Jesen (u suradnji sa Varaždinskim baroknim večerima) i 18. – 20. prosinca 2009. Zima (u suradnji sa Adventom u Varaždinu).
Na Podrumskoj sceni Zvonimir Rogoz u ponedjeljak 9. ožujka 2009. premijerno je izvedena komedija Volim Njofru Milana Grgića u režiji Stojana Matavulja. Scenografkinja je Ana Ogrizović, a za kostimografiju, dizajn svjetla i odabir glazbe zaslužan je Stojan Matavulj. Predstavu izvode Stojan Matavulj i Mirela Brekalo.
Volim Njofru, sjajna obiteljska duokomedija Milana Grgića, praizvedena je 1982. u zagrebačkom Kerempuhu, tadašnjemu Jazavcu, u režiji Darka Tralića, s nenadmašnim Ivom Serdarom u ulozi oca zatečenog iznenadnom preobrazbom svoje male djevojčice u samosvjesnu ženu koja najavljuje vjenčanje s tajanstvenim Njofrom. Izvedena je petstotinjak puta a vjerojatno bi na repertoaru ostala još puno godina da nije bilo prerane smrti tumača glavne uloge. Nakon nešto više od četvrt stoljeća, HNK u Varaždinu posiže ponovno za ovom majstorski napisanom igrom za dvoje vrsnih glumaca, dokazujući da su disfunkcionalne obitelji funkcionirale i daleko prije iznalaženja toga pojma. Svijet se dramatično mijenja, ali bit muško-ženskih odnosa i odnosa djece i roditelja ostaju isti. Na Podrumskoj sceni Rogoz, Njofru režira Stojan Matavulj, koji igra i Juricu. Njegovu suprugu Elu tumači Mirela Brekalo.
Milan Grgić, hrvatski dramatičar, rođen je 1939. u Splitu, a umro 1997. u Zagrebu. Diplomirao je muzikologiju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Bio je urednik na Radio Zagrebu, a od 1964. i na Televiziji Zagreb. Od njegovih brojnih drama najveći su kazališni uspjeh postigle Hranjenik (1964) i Mali trg (1968). Istaknuo se i kao vrstan pisac vodvilja (Poljubi me Kato) te libretist mjuzikala Jalta, Jalta (1970), Ivan od leptira (1976), Car Franjo Josip u Zagrebu (1989) i Kralj je gol (1994). Kao scenarist najveći je uspjeh postigao predlošcima za filmove Hranjenik i Letači velikoga neba, a među televizijskim dramama posebno je odjeknula njegova Mala noćna muzika. Grgićevi televizijski serijali Veliki i mali i Maratonci postigli su gledanost kakva se danas ne može ni zamisliti.

U
subotu, 28. ožujka u
20,00 sati u Klubu Europa Media
Adam Končić izveo je mini-cabaret pod nazivom
Noćas ću... Iskustvo pjesnika i nadasve vrsnog pijanista Duška Zubalja, te polet i želja za umjetničkim izrazom mladog glumca Adama Končića sretno su se pronašli u pomalo zaboravljenoj kazališnoj formi, koja vješto odražava ravnotežu između pjevanih stihova, recitirane poezije i razgovora sa publikom. Glumac i glazbenik za pijaninom, sami među publikom za stolovima, uspjevaju postići atmosferu prpošne, raspjevane, ali na trenutak i sjetne i satirične cabaretske predstave.
Interakcija publike, kao važan element ovog tipa predstave, također je prisutna zahvaljujući vještoj glumi i šarmu mladog glumca. Ideja o darivanju nježnih riječi ljepšem spolu urodila je odabirom poezije od Lorce i Preverta, preko Šotole i Jevtušenka, do Slamniga, Kiševića i Zubalja.
Jednostavna predstava prožeta je glazbom, bilo poznatim ljubavnim pjesmama koje ste prvi puta čuli uz gitaru (Paljetak, Stanić, Lazzaro, Gloza…), koje glumac na osobit način interpretira, ili pak glazbenim intermezzima i pratnjom uz recitirajuću poeziju (Winston, Piazzola…).
Pogledajte
popis pjesama i pročitajte više o izvođačima.