U subotu, 30. travnja u 20,00 sati na 21. Marulićevim danima, festivalu hrvatske drame i autorskog kazališta, u službenoj konkurenciji bit će izvedena Breza Borivoja Radakovića (prema noveli Slavka Kolara). Redatelj je Želimir Mesarić, dramaturg Ante Armanini, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinje Diana Kosec Bourek i Ika Škomrlj, skladatelj Davor Bobić, koreografkinja i autorica scenskog pokreta Svetlana Lukić, jezični savjetnik i asistent redatelja Zdenko Brlek, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent skladatelja Kristijan Funarić, a asistent scenografa Slaven Edvin Bot. Majstorica šminke je Marija Bingula, a obradu i montažu zvuka potpisuje D&K Creative Studio. 
Pogledajte
video zapis iz ove predstave
na YouTubeu.
U predstavi nastupaju: Petra Kurtela (Janica Labudan, roj. Godinič – mlada ženska očite telesne, pak s time i duševne nepripadnosti okružju v kterem živi), Damir Markovina (Marko Labudan – Janičin; sirovi muž vu nejasnem statusu selaka – državnega službenika), Jan Kerekeš (Joža Sveti – sam svoj krščenik, selski svetec, čuvar morala, samonavučeni vumetnik), Ljiljana Bogojević (Dora Labudan, roj. Krištofič – Markova mati, obična domača vešča ktera se sfantava az svoje grdo živlenje i tlači slabše od sebe), Ljubomir Kerekeš (Tomo Labudan – Markov otec, prostodušni selak, tipični simbiotik z zemlom), Dunja Fajdić (Jaga Labudan, Roj. Bužek – prva Tomina i Dorina snaha (muž ji je mlajši Markov brat, vu vojski), Vesna Stilinović (Ježovička – bahorica, okretna starša ženska z više mudrosti od drugih, se vidi kaj ženska ktera poznava skrovnosti), Sunčana Zelenika Konjević (Bara Žganjer, roj. Žunec – suseda), Robert Plemić (Martin Žganjer – Barin muž), Draško Zidar (Vid Žugečič – Amerikanec – bahati selski gazda), Marija Krpan (Kata Godinič – Janičina mati), Zdenko Brlek (Mika Godinič – Janičin otec), Tena Rak / Dunja Kozić (Marica – Janičina prijatelica), Sara Ipša / Nikolina Herceg (Jela – Janičina prijatelica), Darko Plovanić (Jandro Žugečić – Amerikančev sin), Zvonimir Jelačić (Nadšumar), Zvonko Zečević (Velečasni), Mladen Jerneić (Grobar), Folkloraši KUD-a Varteks (selske puce i dečki).
Borivoj Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca. Do sada je objavio romane Sjaj epohe i Virusi, knjige proza Ne, to nisam ja i Porno, zbirku eseja Sredina naprijed, knjigu drama Plavi grad te konceptualni rad Visitor's Book. Napisao je i drame Dobro došli u plavi pakao, (Kerempuh, 1994.), Miss nebodera za miss svijeta, (Kerempuh, 1998.), Kaj sad?, (Kerempuh, 2002., Beogradsko dramsko pozorište, 2004. i HNK u Varaždinu, 2007.), Bor i neboder, (Kazalište Trešnja, 2004.).
Njegova Breza sačuvala je ponajbolje značajke izvornoga proznog predloška, ali i iznijela nove vrijednosne slojeve koje antologijskoj priči o okrutnosti zaostale sredine koja ne prihvaća mladu djevojku koja se izdvaja ljepotom, plemenitošću i krhkošću, daju novu aktualnost i suvremenost. Pomalo neočekivano, na početku trećega tisućljeća, Breza prestaje biti pomalo egzotična folklorna priča o hrvatskom selu između dva velika svjetska rata te se može pročitati i kao izrazito aktualna drama o nemoćnom pojedincu u močvari tranzicijskoga grabeža. Postavljanje Radakovićeve Breze ujedno je i nastavak tradicije varaždinskoga Kazališta u njegovanju kajkavske dramske riječi.
U redateljskoj bilješci Želimir Mesarić će zapisati: "Adaptacija Breze Bore Radakovića autorsko je djelo par exelance.
Dijalozi su toliko ispunjeni promjenama stanja, emocionalnim promjenama, naglim obratima u odnosima što daje dijalozima suvremenost i dinamičnost koja ne postoji u tolikoj mjeri u originalnom tekstu." (pročitajte cijelu redateljsku bilješku)
U autorskoj bilješci Borivoj Radaković je zapisao: "Danas je kajkavski, kao mali europski jezik, ugrožen prvenstveno pred invazivnom štokavštinom koja ima političku i medijsku moć. Moja inačica Breze pokušaj je doprinosa kajkavštini, skromna potvrda da je kajkavština jezik koji može izraziti sve tekovine suvremene civilizacije. Stoga i jest jezik. Moja je želja bila da doprinesem potvrdi da je kajkavština besprijekorno podobna za izražavanje najsuptilnijih osjećaja."
(pročitajte cijelu autorsku bilješku).
Breza na 21. Marulićevim danima
Breza Borivoja Radakovića na 21. Marulićevim danima
Drama Breza koju je hrvatski dramatičar Borivoj Radaković napisao po motivima poznate pripovijetke Slavka Kolara 30. travnja 2011. izvedena je u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu u sklopu Festivala hrvatske drame i autorskog kazališta - 21. Marulićevi dani. Praizvedba Radakovićeve Breze održana je 18. ožujka 2010. u varaždinskom HNK. Redatelj je Želimir Mesarić, dramaturg Ante Armanini, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinje Diana Kosec Bourek i Ika Škomrlj, skladatelj Davor Bobić, koreografkinja i autorica scenskog pokreta Svetlana Lukić, jezični savjetnik i asistent redatelja Zdenko Brlek, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent skladatelja Kristijan Funarić, a asistent scenografa Slaven Edvin Bot. Majstorica šminke je Marija Bingula, a obradu i montažu zvuka potpisuje D&K Creative Studio. Pogledajte
video zapis iz ove predstave
na YouTubeu.
U predstavi nastupaju: Petra Kurtela (Janica Labudan, roj. Godinič – mlada ženska očite telesne, pak s time i duševne nepripadnosti okružju v kterem živi), Damir Markovina (Marko Labudan – Janičin; sirovi muž vu nejasnem statusu selaka – državnega službenika), Jan Kerekeš (Joža Sveti – sam svoj krščenik, selski svetec, čuvar morala, samonavučeni vumetnik), Ljiljana Bogojević (Dora Labudan, roj. Krištofič – Markova mati, obična domača vešča ktera se sfantava az svoje grdo živlenje i tlači slabše od sebe), Ljubomir Kerekeš (Tomo Labudan – Markov otec, prostodušni selak, tipični simbiotik z zemlom), Dunja Fajdić (Jaga Labudan, Roj. Bužek – prva Tomina i Dorina snaha (muž ji je mlajši Markov brat, vu vojski), Vesna Stilinović (Ježovička – bahorica, okretna starša ženska z više mudrosti od drugih, se vidi kaj ženska ktera poznava skrovnosti), Sunčana Zelenika Konjević (Bara Žganjer, roj. Žunec – suseda), Robert Plemić (Martin Žganjer – Barin muž), Draško Zidar (Vid Žugečič – Amerikanec – bahati selski gazda), Marija Krpan (Kata Godinič – Janičina mati), Zdenko Brlek (Mika Godinič – Janičin otec), Tena Rak / Dunja Kozić (Marica – Janičina prijatelica), Sara Ipša / Nikolina Herceg (Jela – Janičina prijatelica), Darko Plovanić (Jandro Žugečić – Amerikančev sin), Zvonimir Jelačić (Nadšumar), Zvonko Zečević (Velečasni), Mladen Jerneić (Grobar), Folkloraši KUD-a Varteks (selske puce i dečki).
Borivoj Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca. Do sada je objavio romane Sjaj epohe i Virusi, knjige proza Ne, to nisam ja i Porno, zbirku eseja Sredina naprijed, knjigu drama Plavi grad te konceptualni rad Visitor's Book. Napisao je i drame Dobro došli u plavi pakao, (Kerempuh, 1994.), Miss nebodera za miss svijeta, (Kerempuh, 1998.), Kaj sad?, (Kerempuh, 2002., Beogradsko dramsko pozorište, 2004. i HNK u Varaždinu, 2007.), Bor i neboder, (Kazalište Trešnja, 2004.).
Njegova Breza sačuvala je ponajbolje značajke izvornoga proznog predloška, ali i iznijela nove vrijednosne slojeve koje antologijskoj priči o okrutnosti zaostale sredine koja ne prihvaća mladu djevojku koja se izdvaja ljepotom, plemenitošću i krhkošću, daju novu aktualnost i suvremenost. Pomalo neočekivano, na početku trećega tisućljeća, Breza prestaje biti pomalo egzotična folklorna priča o hrvatskom selu između dva velika svjetska rata te se može pročitati i kao izrazito aktualna drama o nemoćnom pojedincu u močvari tranzicijskoga grabeža. Postavljanje Radakovićeve Breze ujedno je i nastavak tradicije varaždinskoga Kazališta u njegovanju kajkavske dramske riječi.
U redateljskoj bilješci Želimir Mesarić će zapisati: "Adaptacija Breze Bore Radakovića autorsko je djelo par exelance.
Dijalozi su toliko ispunjeni promjenama stanja, emocionalnim promjenama, naglim obratima u odnosima što daje dijalozima suvremenost i dinamičnost koja ne postoji u tolikoj mjeri u originalnom tekstu." (pročitajte cijelu redateljsku bilješku)
U autorskoj bilješci Borivoj Radaković je zapisao: "Danas je kajkavski, kao mali europski jezik, ugrožen prvenstveno pred invazivnom štokavštinom koja ima političku i medijsku moć. Moja inačica Breze pokušaj je doprinosa kajkavštini, skromna potvrda da je kajkavština jezik koji može izraziti sve tekovine suvremene civilizacije. Stoga i jest jezik. Moja je želja bila da doprinesem potvrdi da je kajkavština besprijekorno podobna za izražavanje najsuptilnijih osjećaja."
(pročitajte cijelu autorsku bilješku).
Volim Njofru Milana Grgića u režiji Stojana Matavulja na gostovanjima
Komedija Volim Njofru Milana Grgića u režiji Stojana Matavulja u travnju je bila na više gostovanja. Prvo je bilo sudjelovanje na Festivalu komedije Smijeh je lijek u Sarajevu 5. travnja, a potom 6. travnja u Banja Luci. Slijedilo je potom od 16. do 23. travnja gostovanje u Bitoli, Prilepu i Štipu. Predstava je premijerno izvedena 9. ožujka 2009. Scenografkinja je Ana Ogrizović, a za kostimografiju, dizajn svjetla i odabir glazbe zaslužan je Stojan Matavulj. Predstavu izvode Stojan Matavulj i Mirela Brekalo. Volim Njofru, sjajna obiteljska duokomedija Milana Grgića, praizvedena je 1982. u zagrebačkom Kerempuhu, tadašnjemu Jazavcu, u režiji Darka Tralića, s nenadmašnim Ivom Serdarom u ulozi oca zatečenog iznenadnom preobrazbom svoje male djevojčice u samosvjesnu ženu koja najavljuje vjenčanje s tajanstvenim Njofrom. Izvedena je petstotinjak puta a vjerojatno bi na repertoaru ostala još puno godina da nije bilo prerane smrti tumača glavne uloge. Nakon nešto više od četvrt stoljeća, HNK u Varaždinu posiže ponovno za ovom majstorski napisanom igrom za dvoje vrsnih glumaca, dokazujući da su disfunkcionalne obitelji funkcionirale i daleko prije iznalaženja toga pojma. Svijet se dramatično mijenja, ali bit muško-ženskih odnosa i odnosa djece i roditelja ostaju isti.
Pogledajte video zapis iz ove predstave
na YouTubeu.
Milan Grgić, hrvatski dramatičar, rođen je 1939. u Splitu, a umro 1997. u Zagrebu. Diplomirao je muzikologiju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Bio je urednik na Radio Zagrebu, a od 1964. i na Televiziji Zagreb. Od njegovih brojnih drama najveći su kazališni uspjeh postigle Hranjenik (1964) i Mali trg (1968). Istaknuo se i kao vrstan pisac vodvilja (Poljubi me Kato) te libretist mjuzikala Jalta, Jalta (1970), Ivan od leptira (1976), Car Franjo Josip u Zagrebu (1989) i Kralj je gol (1994). Kao scenarist najveći je uspjeh postigao predlošcima za filmove Hranjenik i Letači velikoga neba, a među televizijskim dramama posebno je odjeknula njegova Mala noćna muzika. Grgićevi televizijski serijali Veliki i mali i Maratonci postigli su gledanost kakva se danas ne može ni zamisliti.Monodrama Familija u prahu na gostovanju u Makedoniji
Predstava Familija u prahu (monodrama Juliške iz javne kuhinje) ugledne hrvatske dramatičarke Nine Mitrović od 16. do 23. travnja gostovala je u Republici Makedoniji u Bitoli, Prilepu i Štipu. Pogledajte video-najavu predstave. 
Redatelj i scenograf predstave je Samo M. Strelec, dramaturginja Tamara Matevc, a u predstavi nastupa Jagoda Kralj Novak koja je za svoju Juliške bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta 2010.
Predstava je nastala u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Novoga Zato iz Ptuja (Slovenija). Praizvedba Familije u prahu održana je 11. veljače 2010 na Sceni Zvonimir Rogoz HNK u Varaždinu. Predstava je u lipnju 2010. gostovala u Narodnom pozorištu Sarajevo i Centru za kulturu Bitola na 12. međunarodnom festivalu monodrame.
Pročitajte razgovor s dramatičarkom Ninom Mitrović, redateljsku bilješku o predstavi kao i tekst Vesne Kosec-Torjanac o predstavi te pogledajte fotografije i video zapise snimljene tijekom nastanka predstave (sve sa stranice Novoga Zato).
Nina Mitrović (Slavonski Brod, 1978) mlada je hrvatska dramatičarka koja je dramaturgiju diplomirala na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a u Londonu magistrirala iz područja scenarija. 
Autorica je većeg broja nagrađivanih i izvođenih drama i monodrama: Komšiluk naglavačke (2002, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Zlatni smijeh na Danima satire), Familija u prahu (2003), Kad se mi mrtvi pokoljemo (2004, Satiričko kazalište Kerempuh, Zlatni smijeh na Danima satire, HNK u Splitu), Ovaj krevet je prekratak ili Samo fragmenti (2004, SNG Nova Gorica, četiri nagrade Marul među kojima i ona za najbolji izvedeni dramski tekst, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka), Kolbaba i Brzojavko (2005, koprodukcija Osječkog ljeta kulture, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka i Kazališta Virovitica), Jebote, koliko nas ima! (2008, Satiričko kazalište Kerempuh), Javier (2009, dio omnibusa Zagrebački pentagram, Zagrebačko kazalište mladih). Također je autorica tekstova za radijske drame i radio dokumentarac predstavljene na festivalima u Berlinu, Milanu i Zagrebu. Radio dokumentarac Tko ne umre, nije čovjek osvojio je posebno priznanje žirija na festivalu Prix Italia u Milanu. Drame su joj prevedene na slovenski, češki, njemački, engleski, francuski i makedonski jezik.
Kritika o Familiji u prahu: Sjajna Jagoda Kralj Novak
U kritici objavljenoj u Vijencu Andrija Tunjiić uz ostalo navodi: "Jagoda Kralj Novak studiozno je istkala lik Juliške. Začudnom i samorazornom snagom, s nevjerojatnim instinktom i osjećajem za nijanse rastvara i slaže njezinu životnu muku u izvrsnu kreaciju. Svaka gesta dobro je prostudirana, svaki pokret prirodan, svaka intonacija nudi bogatstvo asocijacija i smislova koji otkrivaju fantastičnu moć transformacije i uživljavanja. Ni jednog trenutka ne dopušta da joj ne vjerujemo. Na trenutke se čini da je ona Juliška, a ne da je glumi." Pročitajte cijelu kritiku.
U kritici Ponori ljudske duše objavljenoj u internetskom časopisu KULISA.eu, Igor Tretinjak ističe da "Jagoda Kralj Novak svih je 75 minuta monodrame s lakoćom drži gledateljevu pozornost, brzim i dinamičnim jednosmjernim dijalozima i promjenama emocija". Glumica je, piše dalje Tretinjak, "odlična u duhovitim replikama i vrlo uvjerljiva u dijalozima pomoću kojih je oživjela ne samo lik Juliške, nego i galeriju nevidljivih likova." Pročitajte cijelu kritiku.
Komedija Debitanti Ljubomira Kerekeša na Velikoj sceni
U subotu 9. travnja u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz bila je izvedena ljubavno-erotska komedija o ljubavi Debitanti Ljubomira Kerekeša, kojeg je za nastanak djela narajcal Decameron Giovannija Boccaccia (1313-1375). U autorskoj napomeni stoji „ne preporuča se ispod 14,3...“. Ljubomir Kerekeš djelo je i režirao te osmislio scenografiju, a uz njega u predstavi nastupaju Draško Zidar i Mijo Pavelko. Debitanti su praizvedeni 26. lipnja 2009. na Sceni Zvonimir Rogoz. Pogledajte prilog Hrvatske televizije o predstavi objavljen 28. lipnja 2009.godine.
U tekstu o premijeri Varaždinske vijesti istakle su da će sudeći po reakcijama publike na do sada održanim predstavama u Varaždinu ovaj projekt pobuditi podosta zanimanja gledatelja. Na premijeri neki su i prostajali šezdesetak minuta koliko predstava traje, smijeha je bilo na pretek, kao i pljeska na kraju kada je razigrani trio morao pet puta izlaziti na scenu na naklon. Riječ je o komediji situacije s izvrsnim dijalozima i to pretežito na svima razumljivoj varaždinskoj kajkavštini bez suvišnih arhaizama. Kerekeš je predstavu radio u maniri srednjovjekovnih pučkih teatara namijenjenih ponajprije zabavi, u vrijeme kada su i ženske uloge igrali muškarci, a glumci su i sami bili redatelji pa i scenografija je takva da se predstava može igrati u svakom malo većem prostoru. U osvrtu na premijeru Vjesnik je naglasio da je publika sa smijehom primila predstavu u kojoj se Kerekeš na svoj način narugao žensko-muškim odnosima. Predstava je uspjela kod publike i može se s velikom sigurnosti tvrditi kako će doživjeti još mnoge reprize. Već prve minute predstave dale su naslutiti kako će Debitanti ponoviti uspjeh predstave Bog Ivač - srednjovjekovnih francuskih farsi, koja je doživjela nekoliko stotina izvedbi. Zato bi svi željni laganijeg štiva i smijeha, trebali doći na scenu Zvonimir Rogoz u varaždinskome kazalištu. Naravno, trebaju se prije dolaska raspitati ima li ulaznica, zaključuje Karmen Gumbas u Vjesniku.
Kerekešova je Skupština još prije tri godine zabilježila 100. izvedbu, a zavidni broj izvedbi bilježi i Dimnjačar autora Mirka Keleka, kojoj Kerekeš potpisuje režiju i glavni je i jedini glumac. Predstava Povratak ratnika, kojoj Kerekeš potpisuje i tekst i režiju, izvedena je na ovogodišnjem Špancirfestu 179. put.
Magija kazališta – gostovanje Stilskih vježbi
U ponedjeljak, 18. travnja 2011. u 19,30 sati na Velikoj pozornici HNK u Varaždinu u organizaciji Rotary kluba Varaždin 1181, gostovalo je Kazalište Planet Art s predstavom Stilske vježbe Raymonda Queneaua redatelja Tomislava Radića i u izvedbi Lele Margetić i Pere Kvrgića.
Stilske vježbe Raymonda Qieneaua svojevremeno su poslužile kao predložak redatelju Tomislavu Radiću za veoma uspjelu predstavu. Predstava je fenomen u svjetskim razmjerima, jer riječ je o najdulje izvođenoj predstavi na svijetu s istom glumačkom postavom. Pero Kvrgić i Lela Margitić predstavu su svojom virtuoznošću poveli i u svjetsku kazališnu povijest.
Stilske vježbe najsjajniji su predstavnik iznimne kazališne ere, po kazališnoj i glumačkoj kvaliteti već punih četrdeset godina pripadaju u sam vrh svjetske kazališne produkcije. U predstavi je riječ o običnoj zgodi iz svakodnevnog života koja u tumačenju vrsnih glumaca na dvadesetak različitih načina postaje vrhunska komedija, burleska koja oduševljava, mami smijeh te oduševljava glumačkom virtuoznošću.
Mogli bismo reći da su Stilske vježbe upravo ono što se naziva – magijom kazališta! To je predstava koja će jednako oduševiti pasioniranu kazališnu publiku, kao i učenike srednjih škola koji se prvi put susreću s kazalištem. Predstava je to za sve generacije koja stvara kazališnu publiku.
Komedija Skupština Ljubomira Kerekeša gostovala u Zagrebu
Popularna predstava Ljubomira Kerekeša Skupština od 14. do 16. travnja gostovala je u Histrionskom domu u Zagrebu (sve tri izvedbe počinju u 20,00 sati). Autor songova je Dragutin Novaković – Šarli, kostime je izradila Karmen Bubanić, scenografiju Mladen Posavec, majstor rasvjete je Marijan Štrlek, a autor desinga programa i plakata Jan Kerekeš Predstavu izvode: Draško Zidar (Dragec), Mijo Pavelko (Ivek zvani Tarzan), Ljubomir Kerekeš (Trpimir Oršuš), Marija Krpan (Đurđa) i Dragutin Novaković-Šarli (Đeronimo).Gostovanje predstave Diva u izvedbi Marije Sekelez
U srijedu 27. travnja u 19,30 sati na velikoj sceni HNK u Varaždinu gostovala je predstava Diva autorice Marijane Nole i u režiji Želimir Mesarić. U predstavi nastupaju Marija Sekelez (Helena) i Natalija Đorđević (Lana), a upravo tom predstavom naša poznata dramska umjetnica Marija Sekelez obilježila je 35. godišnjicu umjetničkog djelovanja. Scenografkinja je Dinka Jeričević, kostimografkinja:Danica Dedijer, a oblikovatelj rasvjete Olivije Marečić.
U bilješci o predstavi autorice Marijane Nole stoji: „Garderoba Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Večer dodjele Nagrade hrvatskog glumišta. Jedna glumica odijeva se pred ogledalom. Ona je respektabilna umjetnica, samouvjerena žena iza koje stoji velika karijera, mnoštvo uloga i dokazan uspjeh. Ona je – Diva. Priprema se za svečanost dodjele Nagrade koja će joj donijeti još jedno od mnogih priznanja. Nakon nekog vremena pridružuje joj se druga glumica, mlađa, neiskusnija, ali također popularna. Između njih odmah izbija sukob i sve se više i više zahuktava.
Dvije žene, dvije glumice, velike umjetnice ekstremno različitih karaktera, dva nedvojbena talenta i snažna ega, sastaju se u intenzivnom spektru kompliciranih međuženskih odnosa. Kolegice i suparnice u izravnom dvoboju osciliraju u osjećajima, od istinske mržnje do vrlo sumnjive bliskosti. Pokazuju svu blještavost i glamur svoje slave, ali otkrivaju i onu drugu, težu i mračniju stranu glumačkog poziva. Na površinu izbijaju sve skrivene i potiskivane tajne i one se razotkrivaju u potpunosti.
Padaju glumačke maske i dvije žene stoje jedna pred drugom ogoljene i iskrene.Predstava kulminira u nevjerojatnom obratu koji će gledatelje šokirati i primorati ih da sve što su do tada vidjeli sagledaju na potpuno drugačiji način. Jedno priznanje rasvijetlit će tajnu i objasniti pravu prirodu odnosa dviju žena. Možda će gledatelji na trenutak pomisliti da ta spoznaja na sve baca potpuno drugačije svjetlo, ali onda će shvatiti da se zapravo ništa nije promijenilo. Helena i Lana su prvenstveno glumice, to su svjesno odabrale. One su vrlo talentirane i vrlo uspješne. One su dive. Do samoga kraja nadmeću se u izravnoj i nemilosrdnoj bitci, otvoreno, hrabro i bez ustezanja, a unaprijed se zna da u tom ratu ni jedna ne može pobijediti.“
Ljiljana Bogojević i Borivoj Radaković nagrađeni na Marulićevim danima
Dodjelom festivalskih nagrada na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split 3. svibnja svečano je zatvoren Festival hrvatske drame i autorskog kazališta 21. Marulićevi dani, koji se u organizaciji HNK Split i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske održavao od 26. travnja.
Stručno povjerenstvo nagrade Marul, koje je djelovalo u sastavu: predsjednik Povjerenstva kazališnu redatelj Joško Juvančić, glumac Zlatko Crnković, scenograf Marin Gozze, glumica Nives Ivanković te dramatičarka i dramaturginja Lana Šarić odlučilo je dodijeliti jednu od nagrada Marul za najbolje glumačko ostvarenje Ljiljani Bogojević za ulogu Dore Labudan u predstavi Breza, u režiji Želimira Mesarića i produkciji HNK Varaždin, s obrazloženjem: "Potpuno uronjena u ulogu koja izvrsno oslikava ograničenost i mržnju kojom mala sredina tretira svaku različitost, Ljiljana Bogojević uspjela je postići rijetko viđenu autentičnost i uvjerljivost u svojoj interpretaciji Dore Labudan".
Nagrada za dramaturšku obradu dodijeljena je Borivoju Radakoviću za tekst Breza u režiji Želimira Mesarića i produkciji HNK Varaždin, s obrazloženjem: "Vještom obradom proze Slavka Kolara autor je napravio upečatljivu studiju života u seoskoj sredini".
Praizvedena Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera
Predstava Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera u režiji Snježane Banović, praizvedena je 1. travnja 2011. U ovoj velikoj ansambl predstavi uz varaždinski ansambl koji predvodi Leona Paraminski, iz Zagreba gostuje i Mladen Vassary. Šnajderov tekst, nagrađen nagradom Marin Držić, suvremeni je mirakul koji na strašna pitanja, kroz kabaret, pjesmu, satiru i grotesku, daje još strašnije odgovore.
U ovoj predstavi Slobodan Šnajder i Snježana Banović otvaraju utrobu suvremenog hrvatskog društva. Kao u nekom kondenziranom televizijskom dnevniku redaju teme kao što su nezaposlenost, radnici na čekanju, privatizacijska pljačka, rasprodaja tvornica za jednu kunu, tajkunizacija Hrvatske, bogobojazni tajkuni pod okriljem Crkve, položaj Srba u Hrvatskoj, ubojstvo sindikalnog povjerenika Milana Krivokuće, a sve to kroz priču o jednoj obitelji koju čine tri generacije: generacija radnika izgubljena u tranziciji, njihova djeca izgubljena u rasprodajama kapitalističke jeftine robe, i njihova djeca kao budući Facebook revolucionari.
Ima li života nakon privatizacije? Može li Bog potpuno nadzirati Smrt? Ima li čovjek kojemu je ukraden čitav život pravo na naknadu štete? Ekskluzivno u ovoj drami, na ta (i još mnoga teška) pitanja, između ostalih, odgovore daju korporativni Anđeo Smrti, jedan obezglavljeni spomenik revolucionara i Gospodin Bog osobno.
Uz autora teksta Slobodana Šnajdera i redateljicu Snježanu Banović, autorski tim predstave čine i scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Dženisa Pecotić, skladatelj Mate Matišić te dramaturg Darko Lukić.
U predstavi nastupaju: Leona Paraminski, Mladen Vasary, Ljiljana Bogojević, Marinko Prga, Stojan Matavulj, Hana Hegedušić, Sunčana Zelenika Konjević, Darko Plovanić, Zdenko Brlek, Zvonko Zečević, Matija Kezele, Beti Lučić.
