Izvedba predstave Hotel Bellevue Ödöna von Horvátha

U petka, 2. lipnja 2017 u 20 sati na Velikoj sceni održat će se predstava Ödöna von Horvátha HOTEL BELLEVUE u režiji Ivana Plazibata. Tekst je preveo Mladen Škiljan, scenograf je Ozren Bakotić, kostimografkinja Žarka Krpan, skladatelj Vid Novak Kralj, a za scenski pokret zadužen je Damir Klemenić. Premijera je održana u utorak, 7. ožujka.
U predstavi nastupaju: Jagoda Kralj Novak ( Barunica Ada von Stetten), Pero Juričić (Barun Emanuel von Stetten), Ljubomir Kerekeš (Strasser), Karlo Mrkša (Karl), Robert Plemić (Max), Ivica Pucar (Müller), Hana Hegedušić (Christine) i Vid Novak Kralj (Pijanist). Inspicijent je Vedran Dervenkar, šaptačica Natalija Gligora Gagić, a asistent redatelja Jagoda Kralj Novak.
Koja je cijena ljubavi? Koja je točna matematički mjerljiva granica gdje ljubav ljubi ljubav. Deset tisuća njemačkih maraka- izvorna cifra iz Horvathovog teksta nastalog 1926- danas više ne zvoni točno. Horvath piše crnu komediju gdje likovi možda i jesu prevaranti, pokvarenjaci i varalice, ali su sposobni i za ljubav. Samo ih pitajte- koja je cijena? "Vjera, ufanje i ljubav- tako bi se svi moji komadi trebali zvati", kaže Horvath, " i to zato jer se svi moji komadi zbivaju u vremenu kada vjerovanje, voljenje i nadanje postaju nužno potrebna utopija."
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Nove izvedbe predstave za mlade MALA PRINCEZA
U subotu, 22 travnja 2017. u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz izvest će se predstava MALA PRINCEZA (po motivima romana Mali princ Antoine de Saint Exuperya) autorice teksta i redateljice Julije Klier. Dramaturginja je Emina Omerović, scenografkinja Eva Vučković, kostimografkinja Žarka Krpan, skladatelj i dizajner zvuka Vid Novak Kralj,a Koreografkinja Davorka Čorko Rodeš. Korištena je glazba Drop Department & Ale Mora. Asistenti redateljice su Dražen Krešić i Jelena Jambrošić Barnjak. Premijera je održana 15. listopada 2016.
Nastupaju: Janja Šestak (Mala princeza), Karla Aračić (Lisica), Jura Ruža (Zmija), Jelena Jammbošić Barnjak (Bijedni cvjetić), Veronika Pomper, Lucija Pomper, Ena Kišiček (Ruže), Ljiljana Bogojević (Kraljica), Ozren Opačić (Poslovni čovjek), Ivana Zanjko (Trgovkinja), Barbara Rocco (Profesorica geografije), Zoran Kelava (Noćobdija), Zdenko Brlek (Skretničar), Nikša Eldan (Oholica) i Zvonko Zečević (Pijanac).
Mali princ postaje Mala princeza. Svijet ratnih četrdesetih mjesto je uništenja, dekadencije, razvratnosti, obijesti..., suštinski veoma sličan svijetu danas. Koncept Male princeze utemeljen je na zadržavanju idejnog, unutar konteksta aktualnog. Izvorni, egzistencijalni problemi današnje djece slični su onima prošlog stoljeća, no sa sobom nose i trenutni stupanj razvoja društva, drugačiju političku situaciju i ogroman tehnološki napredak, koji nisu nimalo zanemarivi. Odrasli, manje no ikad, imaju doticaja s djetetom u sebi, čime su se slutnje iz novele ostvarile. Oni više ni ne traže dijete u sebi, stoga je jedini način da djeca krenu u potragu za odraslima. Mala princeza pustinjski pijesak mijenja za urbanu džunglu. Otuđena od utabane svakodnevnice gradskog života, usamljenija je od čovjeka u pustošima Sahare.
Tema predstave je usamljenost. Atmosfera je izgrađena na melankoličnom, često vrlo tužnom, no istovremeno izrazito optimističnom tonu novele koji proizlazi iz nostalgije za domom ili djetinjstvom, prepuštenosti djece samoj sebi i etida s njihovom igrom i plesom. Mala princeza, pametna i znatiželjna, no životno neiskusna djevojčica s asteroida B 612, zatekla se u velegradu, na Zemlji. Zbunjena je i uzbuđena. Upoznaje tinejdžere Zmiju, Lisicu i Bijednog Cvjetića te s njima kreće u avanturu. Na putu susreće Pijanca, Kraljicu, Oholicu i još mnoge odrasle kroz koje uči o apsurdnosti ozbiljnog, pobrkanim vrijednostima i nerazumijevanju. Samo srcem čovjek dobro vidi; ono bitno očima je nevidljivo. Dječja neiskvarenost oduzeta je od strane odraslih i surovosti svijeta koji su stvorili.
Fotografije: Vida Žager
Sponzor predstave: 
predstavA Bog masakra Yasmine Reza gostovala na Zadarskom ljetu

U ponedjeljak, 10.srpnja 2017. u 20,00 na Zadarskom ljetu održano je gostovanje predstave BOG MASAKRA Yasmine Reze u režiji Lee Anastazije Fleger, koja potpisuje i adaptaciju scenskog prostora, dok je kostimografkinja Žarka Krpan. U predstavi nastupaju Sunčana Zelenika Konjević (Véronique Houllié), Robert Plemić (Michel Houllié), Irena Tereza Prpić (Annette Reille) i Marinko Prga (Alain Reille). Premijera je održana 20. rujna 2016.
Yasmina Reza jedna je od najvažnijih suvremenih francuskih autorica. Piše novele, romane, ali ponajviše komade za kazalište. Njezina najpoznatija kazališna djela su Art, Bog masakra, Razgovori poslije sprovoda, Početak zimskoga razdoblja i Slučajni čovjek. Dobitnica je prestižnih nagrada kao što su nagrada Moliere za najbolji tekst i najboljeg autora, nagradu za nove talente Johnson, nagrada Tony, nagrada Laurence Olivier, nagrada Drama desk. Bog masakra nagrađen je nagradama Tony, Laurence Olivier i Drama desk.


Redateljica Lea Anastazija Fleger o ovom tekstu je napisala: „Roditeljstvo je nezgodna pojava. Roditelji se brinu i čuvaju potomstvo svoje vrste. U svim ljudskim društvima roditelji (biološki ili posvojitelji) odgovorni su za podizanje svojih potomaka. Oni su spoj brige o vlastitoj krvi i brige o ispunjavanju društvenih uloga. Simpatični roditelji uglavnom su fokusirani samo na svoju djecu. To barem naizgled djeluje tako. Ispred vrtića, škola, na roditeljskim sastancima, dječjim rođendanima. Na tim teritorijima i u tom vremenu postaju glumci – nacionalni prvaci u svojim građansko-roditeljskim ulogama.
Najgori neprijatelji takvih glumaca-roditelja, hiperroditelja, upravo su isti takvi roditelji. Oni se međusobno izbjegavaju u širokim lukovima. Bježe jedni od drugih da ne bi slučajno stupili u kontakt riječima, strogo se pazi na razinu dopuštenog kontakta s roditeljima prijatelja njihove djece. Sustav ovog izbjegavanja razrađen je do savršenstva, jasno, ako po zamišljenom modulu ne dođe do kontakta. Naravno, ako se zbog dobrobiti djece modul naruši, roditelji se nađu u izvanrednoj situaciji.

Baš u takvoj izvanrednoj situaciji našla su se dva bračna para: Veronique i Michel Houllie, te Annette i Alain Reille u Bogu masakra Yasmine Reze. Oni se odlučuju sastati ne bi li riješili nastali incident između njihove djece, Ferdinanda i Brune. Incident žele staviti pod kontrolu, raspraviti o uzrocima i posljedicama tog čina. To rade iz roditeljske obaveze. Incident sa Trga Aspirant Dunat pokušavaju riješiti u civiliziranom i kulturno-prihvatljivom tonu. Ono što ih u tome sprječava su razlike u njihovim roditeljsko-građanskim ulogama koje igraju. Od samog početka nižu se manji nesporazmi i sukobi. Parovi se vidno prisiljavaju i vraćaju u svoje građansko-roditeljske uloge sve dok sukobi ne povećaju intenzitet i dok na površinu ne iziđe otvoreno vrijeđanje i netrpeljivost. Ispod socijalnih maski Houlliejea i Reillea počinju provirivati nesnošljivost, prezir prema ovim drugima, agresivnost, bračne nesuglasice i frustracije te neusklađeni stavovi. Parovi se međusobno istinski preziru, preziru čak i suprotne uloge, maske i status kojeg imaju njihovi protivnici. Procjepi, razlike između klasa i ideologija kojima pripadaju i koje nose, dovode ovaj sastanak do katastrofe, građanska uzornost gubi svoj uzor te kulturni, životni i politički stavovi i interesi prouzroče međusobni masakr.
Kako se socijalne roditeljske maske skidaju, raspadaju sloj po sloj, tako se dolazi i do same srži svakog od likova, naime, tijekom prepirki uloge se raspadaju ne samo po klasnim i roditeljskim, nego i po bračnim i na kraju osobnim razinama. Jedni pred drugima počinju iznositi „prljavi veš“ iz bračnih soba, međusobno si izgovaraju ono što prešućuju već godinama, pa se pokazuje da su i unutar samih parova likovi navukli socijalne maske supružnika.
Bog masakra je komad skidanja maski. Roditelji su isfrustrirane individue, nesretne, uklopljene u formu, kalupe u kojima se ne snalaze. Roditeljstvo je samo forma. Forma koja prekriva život u laži samom sebi. Laži kako se ne bi priznalo postojanje života bez životnog sadržaja, sa neostvarenim životnim ambicijama. Roditeljstvo je nezgodna pojava.“
Postdiplomsko obrazovanje
U srijedu, 26. travnja 2017. na repertoaru je gostujuća predstava BINOCULAR teatra Vilija Matule/ Siniše Labrovića POSTDIPLOMSKO OBRAZOVANJE (stand up i serija portreta iz svakodnevice) u režiji Borne Armanini. Dramaturginja je Ivana Gudelj, a za glazbu je zadužen Igor Pavlica.
Postdiplomsko obrazovanje, hit predstava o lopovima, kriminalcima, odvjetnicima i službenicima
100. i 101. put
.jpg)
Šaljiva monokomedija o našoj smiješnoj realnosti, razglednica iz domovine....Serija portreta iz svakodnevnice, sa primjesom učenja o zanatu koji se u domovinu isplatio - kriminalu...Objedinjuje suvremenog umjetnika iz Sinja Sinišu Labrovića i Matuline autorske, glumačke sposobnosti: sat vremena koje se gleda "u dahu".
Premijera je bila u travnju 2012. godine, odigrana je 99 puta te je gostovala na Festivalu Zlatni lavu u Umagu, Hvaru, Jasterbarskom, Požegi, Zadru, Ljubljani, na Festivalu glumca u Vukovaru, Županji, Zaprešiću i Imotskom, Lepoglavi, Danima Satire, Splitskom ljetu, Trešnjevci, Starom Mlinu na Korani, Vodicama, Puli, Rijeci, Bujama, Varaždinu, Vinkovcima, Festivalu Zlatni Zub u Poreču, Pešćenici, Festivalu nezavisnog kazališta u Opatiji, Lastovu, Kostreni, Šibeniku,Velikoj Gorici, Sesvetama, IN-music festivalu, Novskoj, Cresu, Drnišu, Solinu, Bolu, KMD Dubrovnik, Novom Korzu, Slatini, Medulinu, Kamanju, Umagu.


Izvedbe nove predstave Gospon lovac Georgesa Feydeaua
U
srijedu, 14. lipnja na Velikoj sceni bit će izvedena predstava Georgesa Feydeaua
GOSPON LOVAC, u adaptaciji Božidara Violića. Redatelj je Tomislav Pavković, scenografkinja Marta Crnobrnja, kostimografkinja Irena Sušac, a za prijevod je zadužen Vladimir Gerić. Premijera je održana
5. svibnja 2017.
U predstavi nastupaju: Robert Plemić (Pusskarsky), Jan Kerekeš (Feller), Ivica Pucar (Kramarić), Karlo Mrkša (Puba), Darko Plovanić (Rukavina, policijski agent), Filip i Nikša Eldan (Agenti), Hana Hegedušić (Melita), Barbara Rocco (Barunica Borelli), Beti Lučić (Ljubica). Inspicijent jeVedran Dervenkar, šaptačica Natalija Gligora Gagić, asistentica redatelja Hana Hegedušić, te asistentica kostimografkinje Žarka Krpan.
"Gospon lovac", kongenijalna adaptacija prevoditelja Gerića i redatelja Violića komada "Idem u lov!" francuskog komediografa Georgesa Feydeaua (1862-1921.) rezultirala je antologijskom predstavom hrvatskog glumišta u izvedbi "Teatra u gostima". Tekst dominantno temeljen na motivima bračne nevjere, pokušajima da se ista upriliči i od tih pokušaja neodvojivog i kontinuiranog laganja, stvara fascinantno preciznu mrežu odnosa sazdanih na zabunama, višku/manjku informacija, mrežu minuciozno i geometrijski osmišljenu do najmanjih detalja, toliko karakterističnu za ovog pisca. Ta mreža odnosa rezultira briljantnim komičkim zapletom i dovodi ova dramska lica u situacije u kojima se zasigurno nitko ne bi volio naći, a za gledatelja one postaju izvor perpetuirane napetosti koja svoje otpuštanje, svoj odah želi pronaći u smijehu. Značajnu će ulogu pritom odigrati i jedne hlače.
Prštava verbalna komika, kojoj itekako doprinosi smještanje u Agram grad prvog desetljeća 20. stoljeća, nostalgično priziva duh dobrih starih vremena prispodobiv onome iz filma "Tko pjeva, zlo ne misli" u kojem je Relja Bašić, dugogodišnji voditelj "Teatra u gostima" ostvario jednu od svojih najboljih uloga, onu gospona Fulira, na zamahu kojeg je i nastao njegov parnjak iz ovog komada, doktor Feller. A je li fuliranje nekome uspjelo ili je sve ispalo jedan veliki feler, na publici je da zaključi.
.jpg)
.jpg)
.jpg)

Izvedba predstave Nećko Svojeglavečko Zvonimira Baloga
U četvrtak, 27. travnja 2017. u 10,00 sati na Velikoj sceni Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu izvodila je obnovljenu predstavu Nećko Svojeglavečko Zvonimira Baloga u režiji Barbare Rocco, premijerno izvedenu 9. studenog 2008. Scenografiju i lutke osmislio je Ivan Duić, kostime Barbara Rocco, scenski pokret Berislav Tomičić, skladatelj je Petar Eldan, a dizajner svjetla Marijan Štrlek. Predstava je obnovljena 29. studenog 2016.
Nastupaju: Sara Stanić (Mama Ivanka), Barbara Rocco (Susjeda Julka, Baka, Teta Cijeta), Nikša Eldan (Deda, Stric Mijo, Tata Tomislav, Mama Slon), Ivana Zanjko (Nećko), Beti Lučić (Papiga, Tata Slon, Medicinska Sestra), Danijela Keretić (Beba Slon). Zahvala: Sretenu Mokroviću, Sunčani Zeleniki Konjević i Hani Hegedušić što su posudili glasove slonovima, te Lukreciji Oreški i Tamari Ivaniš za prekrasno otpjevan završni song.
“Balog i djeca dobro se razumiju. Međutim, podjednak čitateljski užitak doživljavaju i odrasli. Njih pak dohvati autorov stroj za izmicanje uporišta općepoznatim pojavama, pa ih uvuče u sugiru duhovitoga poigravanja s pojmovima i slikama pri čemu raslojavanje i usložnjavanje jezika imade ključnu gradbenu važnost. No, Balog nije ni lak ni jednostavan pisac. Iza zaslona lakoće i pojednostavljenja izviruje, pa se nudi umu i srcu čitateljevom bogata duhovnost i životna mudrost autorova. Duh u igri, nenametljivo i tobože usput, vodi nas u bolji, pošteniji i pravedniji svijet koji možebiti jest pričin, ali nas krijepi i ohrabruje, raduje i potiče. Sva ovako sažeto skicirana obilježja Balogova stvaralaštva označavaju i krase njegovo dramsko pismo. Davne godine 1983. praizveden mu je u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji slavnoga Boška Violića igrokaz Nećko Svojeglavečko (potaknut nekim francuskim predloškom) u kojem mama, susjeda, djed, stric, teta i cirkuski slonovi i drugi nagovaraju i darovima mame dijete da se rodi, a ono odbija sve dok mu tata ne obeća pusu. Vragolasti stihovi brzo su i točno označili svaku dramsku osobu, uveselivši male i velike gledatelje (ove druge napose lik Đenerala koji je onodobno zbilja bio politički izazovan!), ali i ponudili nježnu dramsku priču koja je veličala ljubav kao vrhovno načelo života. Dvadesetak godina poslije, 2002. godine, Zagrebačko kazalište lutaka uprizorilo je taj igrokaz (u režiji Dražena Ferenčine), kao i njegov nastavak Kako je Nećko postao Hoćko (u režiji Zorana Mužića), prikaz nevolja u kojima se našlo netom rođeno dijete sučeljeno sa svijetom opsjednutim, ravnodušjem, površnostima i bedastoćama." (Igor Mrduljaš)

Kajkavska komedija Bogi Ivač znova u režiji Ljubomira Kerekeša


U srijedu, 28. lipnja 2017. u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz je izvedena komedija Bogi Ivač – Znova (srednjovjekovne francuske farse na kajkavskom). Tekst je s francuskog preveo Vladimir Gerić koji je i scenograf predstave, redatelj je Ljubomir Kerekeš koji je i autor adaptacije teksta te kostimograf. Autor kajkavizacije je Tomislav Lipljin, songove je skladao Dragutin Novaković Šarli, a asistent redatelja je Jan Kerekeš. Premijera je održana 20. prosinca 2013. na Sceni Zvonimir Rogoz. .
Jedna od najpoznatijih, najbolje posjećenih i najdugotrajnijih predstava HNK-a u Varaždinu, vraća se u punom sjaju. Naravno, radi se o predstavi Bogi Ivač – Znova. Ljubomir Kerekeš okupio je glumačku ekipu koja će obnoviti kajkavsku erotsku komediju Bogi Ivač i opravdati dodatak Znova u sklopu kojeg se nalazi niz novih, aktualnih i duhovitih situacija. Predstava je svakako za odrasle jer obiluje lascivnim scenama. U predstavi nastupaju: Jan Kerekeš (Bogi Ivač), Sunčana Zelenika Konjević (Micika), Ljubomir Kerekeš (Ivačev otac) i Mirjana Sinožić (Ivačeva mati) i Ozren Opačić (Fičfirič).
Gostavanje pulske predstave Djevojačka večer
.jpg)
U
petak 26. svibnja 2017. na repertoaru je gostujuća predstava
DJEVOJAČKA VEČER redateljice Violete Tomić u izvedbi Istarskog narodnog kazališta Pula. Autor teksta je Dave Simpson prema zamisli Paula Farraha.
Scenografkinja i kostimografkinja je Violeta Tomić, koja je ujedno i zadužena za izbor glazbe. Koreograf je Miha Lampič, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, izvršni scenograf Goran Šaponja, izvršna kostimografkinja Desanka Janković. Naslov izvornika je
Girls` night out ,a prevoditeljica je Jadranka Bargh.
U predstavi nastupaju: Valter Roša (Toni), Marko Braić (Robi), Rade Radolović (Dario), Luka Mihovilović (Filip), Violeta Tomić/ Nataša Kličković (Teta Iva), Mia Krajcar (Nikolina), Lana Gojak (Sara), Helena Minić Matanić / Lara Živolić (Jana).
Kazališna zabava
Sve donedavna žena je bila jedini objekt požude u javnim kućama i striptiz barovima! Suvremenost i emancipacija, a naročito kriza i nezaposlenost, donose situaciju, kad su i mnogi muškarci prisiljeni prodavati vlastito tijelo na različite načine. Djevojačka večer je pradavni ritual koji simbolično predstavlja prijelaz iz djevojačkog u zrelo, odgovornije razdoblje žene i majke. To samo naizgled neproblematično pretvaranje, u stvarnosti je prožeto svojevrsnom dozom zavjere. Na Djevojačkoj večeri sve se žene, majke, bake, sestre, prijateljice… ponovno pretvore u lude, mlade djevojke koje čeznu za svačim i žele si priuštiti mnogo više od uobičajenog, ali uglavnom ne prelaze granice dozvoljenoga, društvu podobnog ponašanja. Uostalom, koga si mogu uopće priuštiti osim sebe samih i svojih muškaraca, onih, koji istovremeno luduju na sličnom obredu, na momačkoj večeri!
Međutim, kad se u ushićenje preobrazbe uključi alkohol, kad se zabava rasplamsa i zaključuje u noćnom klubu s muškim striptizom, onda se granice opasno pomiču! Ali, ako su svi sudionici međusobno povezani u veliku obitelj i ako se sve događa u okviru komične melodrame s mnoštvom duhovitih koreografija, šaljivih zapleta, iznenadnih raspleta i neočekivanih obrata, tada je moguć samo sretan kraj! U tom slučaju, prava kazališna zabava ne može izostati! (Violeta Tomić, redateljica).
Kompleksnost ljudskih odnosa
Zabavna i duhovita priča pripovijeda o nezaboravnoj djevojačkoj zabavi, Djevojačkoj večeri prije svadbe, u noćnom klubu s muškim striptizom. Naime, teta Iva je svojoj nećakinji Jani koja se sutradan udaje odlučila prirediti posebno iznenađenje za posljednju večer njezina izvanbračnoga života – odvesti je, zajedno sa sestrom i najboljom prijateljicom, u klub s muškim striptizom. Četiri cure u očekivanju dobroga provoda ostaju nemalo iznenađene spoznajama do kojih dolaze tijekom večeri. Suze se izmjenjuju sa smijehom a sarkazam s nježnošću, dok svjedočimo iskrenim, alkoholom pobuđenim ispovijedima i emotivnim sučeljavanjima. Kao protuteža, na suprotnoj se strani razotkriva emotivni svijet četvorice muškarca koji se, svaki na svoj način, nose s vlastitim strahovima, strastima i spoznajama. Zahvaljujući počesto sasvim realističnim, čak i pomalo filozofijskim stavovima likova, i neformalnom, bučnom te mjestimice grubom jeziku, Simpsonava drama "Cure imaju izlazak" (Girls' Night Out), odnosno predstava Djevojačka večer Violete Tomić, kazališni je komad koji zasigurno izbjegava sladunjavost i ogorčeni cinizam na sceni pružajući nam uvid u kompleksnost ljudskih odnosa, paradoksalnost životnih situacija te neminovnost nekih zbivanja ne samo ispred, već i iza zastora pozornice noćnog kluba s muškim striptizom. (Jadranka Bargh, prevoditeljica).
.jpg)
Čelične magnolije Roberta Harlinga

U subotu, 27. svibnja 2017 u 20 sati na Sceni Zvonimir Rogoz održat će se predstava ČELIČNE MAGNOLIJE redateljice Barbare Rocco.
Premijera je održana 10. travnja 2016.. Predstavu je režirala Barbara Rocco, tekst je na hrvatski preveo Ivan Matković, scenograf je Sanjin Rožić, kostimografkinja Žarka Krpan, a dizajner rasvjete Marijan Štrlek. Šest žena čije su zanimljive sudbine prepleten prijateljstvom tumače: Sara Stanić (Truvy Jones – četrdesetak godina. Vlasnica frizerskog salona), Irena Tereza Prpić (Annelle Dupuy-Desoto – 19, frizerka), Mirjana Sinožić (Claire Belcher – oko 66 godina. Udovica bivšega gradonačelnika. Velika dama), Katarina Arbanas (Shelby Eaton-Latcherie – 25, najzgodnija djevojka u gradu), Sunčana Zelenika Konjević (M’Lynn Eaton – pedesetak godina. Shelbyna majka. Društveno aktivna poslovna žena) i Gordana Slivka (Ouiser Boudreaux – oko 66 godina. Bogata čangrizavica. Trpka, ali simpatična).
Robert Harling, suvremeni američki dramatičar (rođen 1951.) autor je Čeličnih magnolija, priče o šest žena, različitih po godištu, društvenom statusu i karakterima, koje se vješto nose s rješavanjem životnih problema. Radnja je smještena u frizerski salon maloga grada i počinje na dan Shelbynog vjenčanja, kad ona s majkom dolazi u frizerski salon u kojem susrećemo i ostale likove. Junakinje su snažne žene, rastrgane između vlastitih želja i prepreka koje im nameće život. U kazališnom tekstu, praizvedenom 1987. na Broadwayu, nema muških likova, iako su česta tema razgovora. Harling je tekst preradio u filmski scenarij dopisavši muške uloge, a u filmu snimljenom 1989. nastupili su brojni poznati glumci (Sally Field, Dolly Parton, Shirley MacLaine, Daryl Hannah, Olympia Dukakis, Sam Shepard, Dylan McDermott), a Julia Roberts je za ulogu Shelby osvojila Zlatni globus i bila prvi put nominirana za Oscara.