U srijedu, 23. svibnja 2007. godine s početkom u 19,30 sati na repertoaru je bila dramska predstava Tennesseeja Williamsa Iznenada prošlog ljeta u režiji Snježane Banović Dolezil premijerno izvedena 28. travnja 2006.

Prevoditeljica je Acija Alfirević, dramaturg Darko Lukić, scenograf Marin Gozze, kostimografkinja Dženisa Pecotić, skladatelj Darko Hajsek a aisistentica redateljice Ksenija Krčar. U predstavi glume: Mirjana Sinožić (Gđa Venable), Robert Plemić (Dr. Cukrowicz), Leona Paraminski (Catherine Holly) , Ljiljana Bogojević (Časna Felicity),Vesna Stilinović (Gđa. Holly), Berislav Tomičić (George Holly) i Beti Lučić (Gđica. Foxhill).

Dramski tekst Iznenada prošlog ljeta, napisan i praizveden 1958., na prvi pogled nalikuje na izvrstan filmski triler: tajna tragične smrti otkriva se u potrazi za mogućim počiniteljem zločina. Ispod tog okvira, međutim, očekuje nas nevjerojatan, iznenađujuće potresan svijet složenih psiholoških problema, ljudskih odnosa i mračnih, brižno skrivanih i mučnih obiteljskih tajni, užasnijih čak i od samog nesretnog događaja.
U okviru ove priče, Tennessee Williams (◄kliknite na link za Williamsovu biografiju) nastavlja svoje opsesivno bavljenje temama obitelji, odnosa roditelja i djece, pomutnjama mladih duševnih bolesnica, «zabranjenim» emocijama, skrivenim stranama ljudske seksualnosti i pitanjima nasilja, jednako kao i svojom temeljnom autobiografskom opsesijom – odnosom građanskog društva s njegovim općeprihvaćenim normama ponašanja prema ljudskoj slobodi da živi po nagonima vlastite naravi, i onda kad je ona izravno oprečna tim društvenim normama, piše u tekstu o ovoj drami dramaturg predstave Darko Lukić. ◄kliknite na link za cijeli tekst.

Svaki susret s Williamsom, ironičnim melodramatičarem i piscem niza  tzv. južnjačkih gotičkih drama  predstavlja za svakog  kazališnog  redatelja koji posegne za njima  magičnu kutiju koja sa svakim otvaranjem nudi novi, simbolima i značenjima bogatiji svijet. Za njega je magija kazališta uvijek i  bila  sila  koja nadilazi i  najfantastičniji život i nanezamislivije priče iz stvarnosti: traživši čitav život, uz pomoć realizma kakav se u njegovo vrijeme nosio u kazalištu  svoju magiju, hipnotično se bacao u ruke kazalištu  koje mu je redovito potvrđivalo da je život izvan njega manje vrijedan, čak ništavan. U svim njegovim dramama, tim gorućim  hologramima koji titraju negdje između realnog i nadrealnog,  žene su uvijek jače ili im je naprosto jači tragični usud, piše u tekstu o Williamsu redateljica Snježana Banović. ◄kliknite na link za čitanje cijelog teksta.

Film Iznenada prošlog ljeta režirao je Joseph L. Mankiewicz 1958. godine s Katherine Hepburn, Elizabeth Taylor i Montgomery Cliftom u glavnim ulogama, a obje glumice bile su  nominirane za Oscara u kategoriji za najbolju glavnu žensku ulogu.
Hollywoodska je cenzura pritom prisilila redatelja da u završnoj verziji izbaci prizore koje su u ono vrijeme smatrani eksplicitnim prikazima seksualnih odnosa.

Ovaj je tekst doživio 1993. godine i televizijsku adaptaciju, a slavni redatelj Richard Eyre povjerio je glavne uloge slavnim glumcima Maggie Smith, Robu Loweu, Richardu Grantu i Natashi Richardson.

Pročitajte pojmovnik ovog Williamsova teksta (◄kliknite na link za čitanje cijelog pojmovnika) u kojem su pobliže opisani pojmovi: Cabeza de Lobo (španjolski Vučja Glava, ili Vučja Lubanja), zlokobno mjesto Sebastianova stradanja; lobotomija, medicinski postupak u neurokirurgiji; Encantadas, arhipelag u Pacifiku poznat pod nazivom Otočje Galapagos; Sveti Sebastian, katolički mučenik i svetac o kojemu ima bezbroj legendi i gotovo nikakvih povijesnih činjenica, ali su njegov lik slikali  Boticelli, Raffaello, Signorelli, Rubens, Van Dyck i mnogi drugi, a Michellangelo ga je smjestio u samu Sikstinsku kapelu; Venus Muholovka, najpoznatija biljka iz skupine biljaka mesoždera i  Sebastianov vrt kuće gospođe Venable.


SNJEŽANA BANOVIĆ: WILLIAMS JE MAJSTOR ŽENSKIH LIKOVA

Pročitajte razgovore s redateljicom Snježanom Banović-Dolezil objavljene u Vijencu i Vjesniku (u PDF formatu, stranica prva i druga)
U razgovoru objavljenom u Vijencu redateljica ističe da, za razliku od većine današnjih dramatičara, u kojih je sve eksplicitno, sve vidljivo i vrištavo, gdje je (kako to u novom eseju piše Baudrillard) sve virtualno i eksperimentalno do banalnosti, u Williamsa sve je uronjeno u bogato dramsko i suspenzivno tkanje, sastavljeno od složenih psiholoških mreža koje uokvirava naoko jednostavna fabula krimića u kojem je obična who–done–it potraga čvrsta nit.


KRITIKA: VISOKA IZVOĐAČKA RAZINA, PRECIZNA STUDIJA KARAKTERA

Predstava Iznenada prošlog ljeta u režiji Snježane Banović-Dolezil dobila je pozitivne kritike od dvoje najiskusnijih hrvatskih kazališnih kritičara, Marije Grgičević i Zvonimira Mrkonjića, te od Želimira Ciglara.

U kritici objavljenoj u Vijencu (◄kliknite na link za cijeli tekst) Zvonimir Mrkonjić istakao je da je redateljica iskoristila prednosti podjele koja se, kako u predlošku, tako i u ishodu, pokazala gotovo idealnom. To osobito vrijedi za odnos dviju antagonistica, Sebastianove majke, gospođe Venable i gospođe Holly: Mirjana Sinožić igra gospođu Venable s dojmljivom uzdržanošću, koja krije silan napon fiksacije na sina, spremna u svakom trenutku promijeniti taktiku. Posve je drukčija gospođa Holly Vesne Stilinović, čija je igra posve na razini njezinih namjera. Redateljica Snježana Banović odgovorna je za upravo čehovljevsku gustoću predstave, u savršenu suglasju s opipljivo lijepim kostimima Dženise Pecotić i ljepljivim ozračjem Marina Gozze, koje je zahvaljujući skladatelju Darku Hajseku postao i čujnim.

Marije Grgičević je u kritici objavljenoj u Varaždinskim vijestima (◄kliknite na link za cijeli tekst) pod naslovom "Iskorak s pokrićem" istakla da  seedateljica Snježana Banović vratila Williamsovu djelu u izvrsnoj suradnji s glumačkim ansamblom HNK u Varaždinu, posebice nadasve uspješnom Mirjanom Sinožić u pokretačkoj ulozi Gospođe Vanable. Scenografija Marina Gozze s aluzijama na međuprostore zbiljskog i podsvjesnog u skladu s kostimima Dženise Pecotić i glazbom Darka Hajseka - dali su predstavi funkcionalan i suptilan okvir. Prva dramska premijera ostvarena u cijelosti pod novom upravom varaždinskog HNK još jednom potvrđuje visoku izvođačku razinu varaždinskog ansambla i njegovu vitalnu otvorenost za iskušavanje raznolikih epoha, stilova, motiva i pristupa, zaključuje Marija Grgičević.

Večernji list je istakao da je Snježana Banović Dolezil preciznu studiju ljudskih (gotskih) karaktera ostvarila je u bliskoj suradnji s osobito zauzetim glumcima koji su “do posljednjeg daha” branili svog dramatičara i svoju redateljicu u nakani da razobliče malograđansku obiteljsku radionicu užasa. Acija Alfirević odvažila se, u sredini koja je vrlo rano otkrila tog dramatičara, ponuditi svjež i nov prijevod koji svoje uporište traži u suvremenosti. Upravo to je omogućilo ponajprije Leoni Paraminski i njezinoj scenskoj suparnici Mirjani Sinožić da ispletu gustu mrežu u kojoj žene pričaju o odsutnom muškarcu, usto i prikrivenom homoseksualcu. Marin Gozze izvrsno je oblikovao scenu, a Đenisa Pecotić kao kostimografkinja vješto nevidljivim nitima spojila ocean i vrijeme. Varaždinsko kazalište ponovo potvrđuje sebe i svoj grad kao stvarno kazališno vrelo koje prkosi metropoli kvalitetom, a nova ravnateljica Jasna Jakovljević neprocjeniv je dobitak i tom gradu i njegovu kazalištu, zaključuje Želimir Ciglar u Večernjem listu.