U subotu, 2. lipnja u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK u Varaždinu izvedena je predstava Igra parova Matjaža Župančiča u režiji Zvonimira Ilijića. Predstava je nastala u koprodukciji s Kazalištem Zorin dom iz Karlovca.
U predstavi nastupaju: Barbara Rocco, Robert Plemić, Anita Schmidt i Peđa Gvozdić. Predstava je imala varaždinsku premijeru 31. svibnja 2012.

Drama Igra parova napisana je 2005., a govori o dva para koja se poznaju niz godina, a njihovi su prijateljski susreti, kao mnoge stvari u njihovim životima, postali rutina. Muž i žena čekaju prijatelje na standardnu večeru petkom. Kada se umjesto prijateljice i njezina ostarjela muža na vratima pojave prijateljica i njen mladi ljubavnik, postaje potpuno jasno da se ta večer neće odvijati po ustaljenom obrascu. Četvoro protagonista se zapletu u igru razotkrivanja tajni iz prošlosti i otkrivanja istine, u kojoj sve do kraja ne znamo, tko je uistinu taj koji vodi igru. Standardna večera se promijeni u igru parova, u kojoj je onaj koji je stalno varao najviše prevaren, najveća žrtva pa se nakon mnogo godina trpljenja osvećuje za sve svoje muke. Igra parova je puna duhovitih dijaloga i iznenadnih dramatičnih obrata  koji dovode do neočekivana kraja.

Dramatičar, prozaist i redatelj Matjaž Zupančič (1959.) ubraja se u autore koji su se tijekom devedesetih u Sloveniji uspješno iz reda kazališnih praktičara probili među vodeće slovenske dramske pisce. Režiju i dramaturgiju studirao je u Ljubljani i Londonu, osamdesetih godina posvetio se režiranju i vođenju Eksperimentalnog gledališča Glej, a devedesetih se počinje intenzivno baviti dramskom književnošću. Njegov umjetnički opus čini četrdeset režija, dva romana i devet dramskih djela, za koje je, između ostalih, primio čak tri Grumove nagrade (za Vladimira 1998, za Golog pianista 2001. i za Hodnik 2003. godine). Njegov dramski opus čine djela koja na osebujan način obnavljaju tradiciju teatra apsurda. Tematiziraju odnos mržnje i presije između čovjekove intime i agresivnog vanjskog svijeta koji se često izrodi u nasilnički i strastven kolektivni linč različitosti.

Na velikoj sceni HNK u Varaždinu bit će uskoro izvedena predstava Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica Ivane Brlić-Mažuranić u režiji Dubravka Torjanca. Premijera predstave održana je  u četvrtak, 12. travnja 2012. u Lumini centru Varaždin.

Predstava je nastala u koprodukcija HNK-a u Varaždinu i Umjetničke akademije Osijek. Priču je dramatizirala Vesna Kosec-Torjanac koja je i autorica songova, skladatelj je Petar Eldan, scenograf i kreator lutaka Ivan Duić. U predstavi nastupaju Katarina Arbanas, Nenad Pavlović, Maja Lučić, Hrvoje Seršić, Barbara Rocco i Beti Lučić.

Ivana Brlić-Mažuranić (1874.-1938.), svojim je književnim radom za djecu stekla nacionalni i međunarodni uspjeh, a njezine bajke pribavile su joj zvučan naziv hrvatskog Andersena. Dva puta nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost i prva je žena kojoj je dodijeljeno počasno članstvo u JAZU.

Sve autoričine želje usmjerene su ka čovjeku, a priroda (biljni i životinjski svijet te neorganska priroda) i mitska bića, uvijek su u funkciji pomagača ili prepreka u ostvarivanju želja. U prikazanom apokaliptičkom svijetu naglašena je težnja autorice za podudarnosti željenoga i moralnoga. Ta izmještenost u smjeru morala jasno je izražena oprekom dobra i zla, uronjena u religijske kanone, odnosno biblijske arhetipove, uz koje supostoje bića iz slavenske mitologije. Sponzor predstave: Lumini centar Varaždin.

U okviru dogovorene kazališne suradnje između Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu i Slovenskoga stalnog gledališča iz Trsta, u subotu, 12. svibnja u 19,30 sati u varaždinskom HNK-u gostovala je predstava Zlatni zmaj Rolanda Schimmepfenniga u režiji Janusza Kice. Roland Schimmelpfennig vodeći je, trenutno jedan od najizvođenijih njemačkih dramatičara koji je razvio osebujno, prepoznatljivo dramsko pismo u suglasju sa suvremenim vremenom. Radnja predstave Zlatni zmaj odvija se oko tajlandsko-kinesko-vijetnamskog restorana u nekom zapadnoeuropskom gradu gdje pratimo dogodovštine kuhara, konobarica, gostiju i susjeda.

Tekst nudi dvostruki, glumački i sadržajni izazov. Svaki od petero glumaca igra više likova i to u naizgled apsurdnim razmjerima – koje zapravo crpi iz arhetipa starogrčkog kazališta – gdje muškarci igraju ženske uloge, a stariji pak mlađe. Na toj se osnovi razvija aktualna priča o problematici imigracije; tekst se na svoj način, bez pretencioznog moraliziranja dotiče teme legalne imigracije, uzvišenog odnosa prema drukčijima, ravnodušnosti civilnoga društva prema pravima, do humane dimenzije i kulture izvaneuropskih susjeda.

„Što bih zaželio?“ –pitaju se u predstavi osobe između preobrazbi u kojima se prebacuju od realnih do bajkovitih likova, koji na najokrutniji način izražavaju neuravnoteženost nečovječnih međusobnih odnosa. Izazov višeslojne kazališne priče i njezine svojevrsne poetičnosti prihvatio je redatelj međunarodnog formata, Janusz Kica, koji djeluje u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i u Hrvatskoj. Dobitnik je dviju Boršnikovih nagrada za režiju i tri nagrade za predstave u cjelini. U dugom popisu uloga, u predstavi igraju glumci Slovenskog stalnog gledališta iz Trsta: Romeo Grebenšek, Maja Blagovič, Lara Komar, Vladimir Jurc i Primož Forte.

U nedjelju, 13. svibnja u 16 sati na Sceni Zvonimir Rogoz gostovala je Kazališna družina „Pinklec“ iz Čakovca s predstavom A tko si ti? rađenoj prema motivima priče Neposlušno mače, I. Bjeliševa koju je režirao Romano Bogdan. Dramatizaciju također potpisuje Romano Bogdan, likovno oblikovanje (lutke, scenografija i kostimi) Rusa Trajkova, glazbu Bojan Miljančić, a oblikovanje rasvjete Neven Taradi. U predstavi nastupaju: Karolina Horvat (Tina), Mario Jakšić (Luka) i Davor Dokleja (Matko).

U predstavi A tko si ti? iz amorfnih mekanih jastuka nastaje priča o likovima koji se međusobno prepoznaju. U tome prepoznavanju oni su po nečemu isti, a po nečemu različiti. To je prepoznavanje osmišljeno u scenskoj igri lutaka i glumaca, koji uvijek postaju netko drugi, igrajući se svojom formom, glasovima, jezikom i smislom. U predstavi se igraju Matko, Tina i Luka, mačkica, ježić, vjeverica, zečić, bukva, hrast, jablan… i jedno mače, koje je otišlo predaleko od kuće i zalutalo. Trajanje: 35 minuta Uzrast: od 3 do 10 godina. Više o predstavi potražite na internetskim stranicama KD "Pinklec".

U srijedu, 6. lipnja u 19,30 sati na repertoaru je bila Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera u režiji Snježane Banović. U toj velikoj ansambl-predstavi uz varaždinski ansambl koji predvodi Leona Paraminski, sudjeluje i gost iz Zagreba Mladen Vassary. Šnajderov tekst, nagrađen nagradom Marin Držić, suvremeni je mirakul koji na strašna pitanja, kroz kabaret, pjesmu, satiru i grotesku, daje još strašnije odgovore.
U ovoj predstavi Slobodan Šnajder i Snježana Banović otvaraju utrobu suvremenog hrvatskog društva. Kao u nekom kondenziranom televizijskom dnevniku redaju teme kao što su nezaposlenost, radnici na čekanju, privatizacijska pljačka, rasprodaja tvornica za jednu kunu, tajkunizacija Hrvatske, bogobojazni tajkuni pod okriljem Crkve, položaj Srba u Hrvatskoj, ubojstvo sindikalnog povjerenika Milana Krivokuće, a sve to kroz priču o jednoj obitelji koju čine tri generacije: generacija radnika izgubljena u tranziciji, njihova djeca izgubljena u rasprodajama kapitalističke jeftine robe, i njihova djeca kao budući Facebook revolucionari.
Predstava je praizvedena 1. travnja 2011. na velikoj sceni HNK u Varaždinu. 

Ima li života nakon privatizacije? Može li Bog potpuno nadzirati Smrt? Ima li čovjek kojemu je ukraden čitav život pravo na naknadu štete? Ekskluzivno u ovoj drami, na ta (i još mnoga teška) pitanja, između ostalih, odgovore daju korporativni Anđeo Smrti, jedan obezglavljeni spomenik revolucionara i Gospodin Bog osobno.

Uz autora teksta Slobodana Šnajdera i redateljicu Snježanu Banović, autorski tim predstave čine i scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Dženisa Pecotić, skladatelj Mate Matišić te dramaturg Darko Lukić.

U predstavi nastupaju: Leona Paraminski, Mladen Vasary, Ljiljana Bogojević, Marinko Prga, Stojan Matavulj, Hana Hegedušić, Sunčana Zelenika Konjević, Darko Plovanić, Zdenko Brlek, Zvonko Zečević, Matija Kezele, Beti Lučić.

Na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu izvodi se predstava Majka i dijete norveškog dramatičara Jona Fossea u režiji Daria Harjačeka. Predstava Majka i dijete obuhvaća četiri Fosseove jednočinke: Majka i dijete (1997), Popodne (2000), Posjet (2000), Spavaj, dijete moje, spavaj (2000). Hrvatska premijera predstave održana je u petak, 20. travnja u 2012.

Dramaturginja je predstave Vesna Kosec-Torjanac, scenograf Leo Vukelić, kostimografkinja Doris Kristić, tekstove je preveo Dubravko Torjanac, a asistentica redatelja je Sunčana Zelenika Konjević. U predstavi nastupaju: Ljiljana Bogojević, Mirjana Sinožić, Gordana Slivka, Mitja Smiljanić, Leona Paraminski, Robert Plemić, Ozren Opačić, Sunčana Zelenika Konjević, Hana Hegedušić, Zdenko Brlek, Zvonko Zečević i Matija Kezele.

Jon Fosse najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Po mišljenju mnogih kritičara jedna je od najintrigantnijih osobnosti suvremene dramske književnosti: dramatičar, pjesnik, esejist, romanopisac, postmodernist i razorni protivnik psihološkog realizma (ili naturalizma). Projekt radnog naslova Majke i djeca zamišljen je kao povezivanje dvaju vrlo sličnih metafizičkih koncepcija, one norveškog dramatičara Jona Fossea i hrvatskog slikara Miljenka Stančića. Čitajući dramska djela Jona Fossea u psihološkom, ali i doslovno prostornom smislu uvijek se krećemo kroz prostor margine, provincije, osamljenosti, duhovne izolacije. S druge pak strane Miljenko Stančić u svojim najboljim djelima na neobičan način ocrtava obrise jednog grada, daje mu zasanjani karakter koji spaja provincijsku usporenost i neki nedefinirani ljudski strah od života i smrti.

Stančićeve slike Varaždina duhovno su tkivo samog grada. I stoga za Fosseova dramska djela gotovo da ne postoji idealnije scenografije od Stančićeva Varaždina. Varaždin, ne samo kao mjesto igre, mjesto na kojem se događaju scene iz Fosseovih drama, nego i kao mjesto u kojem se ti dramski tekstovi izvode. Postoji cijela serija Stančićevih slika koje nose naslov Majka i dijete. Današnji svijet, barem onakav kakvim nam ga pokazuje Jon Fosse, sve nas čini djecom, vječitom djecom koja jedino i isključivo teže za tim trenutkom ponovnog iskustva mira i sigurnosti roditeljskog zagrljaja. A čovjek nikako da ostane dijete…

Pokrovitelj predstave je Veleposlanstvo Kraljevine Norveške, a generalni sponzor Zagrebačka banka,.