Sjena, jedna od najzanimljivijih, najpoetičnijih i najoriginalnijih plesnih predstava kreiranih na recentnoj hrvatskoj plesnoj sceni i ovjenčana 2006. Nagradom hrvatskog glumišta kao najbolja plesna predstava u cjelini, izvedena je u ponedjeljak 15. lipnja u 20 sati u HNK u Varaždinu.
Sjena spaja dvije naizgled različite tradicije Istoka i Zapada prikazom dvaju, posve različitih ljudi; koreografkinje i plesačice Marije Šćekić i dalekoistočnog butoh-ma majstora Tadashi Enda.

Koreografija koju izvode Marija Šćekić i Tadashi Endo uvjetovane su njihovim različitim tjelesnim datostima, različitim društvenim, kulturnim i estetskim upisima u tijela kao i različitim generacijskim iskustvima.

Pretakanjem kvaliteta pokreta i povremenim tek letimičnim ehom pokreta s jednog tijela na drugo, te uronjenošću u istu glazbu, apstraktni se pokret pretvara u priču o ljudskoj samoći, u neizbježnu činjenicu postojanja u od drugoga odvojenom tijelu. Istovremeno, upravo zbog snažne kinaestetičke komunikacije, koja djeluje poput magnetske sile među dva odvojene svijeta, dva potpuno odvojena solo plesa postaju duet ili – priča nevidljivo i mističnoj potrebi povezanosti drugim.
Aktivan um i mirno tijelo - početna je ideja autorice za razvoj misaono-tjelesne napetosti koju koreografija pretvara u originalan, do krajnjih granica sofisticiran i tehnički virtuozan plesni izričaj dvaju umjetnika.

Impresivna free jazz skladba Zorana Šćekića, diskretno podvučenim etno ritmom i drhtavim zvukom tamburice dodatno naglašava scensku napetost ostavljajući tijela plesača u tami njihovih duboko skrivenih života, i u sjeni.

Od 19. do 21. lipnja 2009. održani su Dani performansa i suvremenog plesa. Informirajte se o rasporedu događanja i saznajte više o izvođačima.

Suvremena plesna umjetnost u Hrvatskoj mlada je i trenutačno u svojoj uzlaznoj razvojnoj putanji. Prepoznavanjem publike u većim gradskim centrima ona počinje konačno biti priznata kao izvedbena umjetnost koja traži svoju ravnopravnu poziciju među ostalim izvedbenim umjetnostima. Varaždinu kao jednom umjetnički osviještenom gradu kronično nedostaje suvremeno plesnih sadržaja.

Manifestacija Dani performansa i suvremenog plesa nastavak je te nova i proširena verzija festivala Dana hrvatskog performansa koji se posljednjih osam godina u Varaždinu održavao krajem kolovoza. Dodavanjem suvremenog plesa u program Dana performansa zaokružuje se konceptualna cjelina koja kao takva komunicira s većim brojem publike i koja posjeduje veći potencijal za širenjem na regionalnoj razini, te potencijal za razvijanjem partnerskih odnosa s festivalima i kulturnim organizacijama diljem Europe.

Projekt Dani performansa i suvremenog plesa koji objedinjuje likovnu umjetnost i performans, multimediju, te suvremeni ples jedinstveni je projekt te vrste u cijeloj regiji, te svojim širenjem ima ambiciju prerasti lokalne okvire i istražiti inovativne perspektive suvremenih izvedbenih umjetnosti, podržati umjetnike koji žive i rade u regiji, senzibilizirati lokalnu publiku.

Kroz četiri trodnevne programske cjeline koje će se odvijati tijekom 2009. godine, kroz sva četiri godišnja doba, (Ljeto od 19. do 21. lipnja), ugostit će se nekoliko formata izvedbi – suvremene plesne produkcije, urbane plesne akcije, instalacije, te performanse. Selektirani programi po svojoj različitosti, a uvijek visokoj kvaliteti, trebali bi zadovoljiti različite ukuse publike i educirati lokalnu publiku po pitanju raznovrsnosti unutar same grane plesne umjetnosti i performansa.

U utorak, 16. lipnja  u 19,30 sati u skopu Ljeta u Varaždinu 2009 (kada se predstava snimala za HRT) na repertoaru je bila komedija Georgesa Feydeaua Buba u uhu u režiji američkog redatelja Stevena Kenta.

Predstava je premijerno izvedena 29. siječnja 2007. godine. Tekst je preveo Vladimir Gerić.
Dramaturginja je Lada Kaštelan, scenograf David Flaten, kostimografkinja Diana Kosec-Bourek, a pomoćnica redatelja Ksenija Krčar.

U predstavi nastupaju: Franjo Kuhar (Victor-Emanuel Chandebise / Poche), Ivan Glowatzky (Camille Chandebise), Robert Plemić (Romain Tournel), Zvonko Zečević /Berislav Tomičić (Doktor Finache), Marinko Prga (Carlos Homenides De Histangua), Ivica Plovanić (Augustin Ferraillon), Ivica Pucar (Etienne), Zdenko Brlek (Rugby), Darko Plovanić (Baptistin), Sunčana Zelenika Konjević (Raymonde Chandebise), Barbara Rocco (Lucienne Homenides De Histangua), Marija Krpan (Olympe Ferraillon), Jelena Vukmirica / Beti Lučić (Antoinette) i Dora Fišter / Hana Hegedušić (Eugenie).

Buba u uhu (La Puce à l‘oreille) jedan je od najboljih i najčešće izvođenih Feydeauovih vodvilja. Djelo matematički preciznoga i ubojito komičnoga zapleta, koje predstavlja svojevrstan test spremnosti svakoga ansambla i svakoga glumca, napisano je prije točno stotinu godina, 1907. godine. Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu postavlja ga obilježavajući ovu okruglu obljetnicu.

Georges Feydeau (1862-1921), veliki francuski komediograf, nasljednik je “kralja vodvilja” Eugenea Labichea, ali na stanovit način i samoga Jeana Baptistea Poquelina poznatijega pod imenom Moliere. Otkačeno duhovite i virtuozno napisane Feydeauve tekstove obožava publika u cijelome svijetu pa predstavljaju čvrsta uporišta svih ambicioznijih suvremenih kazališnih repertoara. Njegovo je kazalište blisko farsi, prepuno bučne komike, nevjerojatnih zapleta i apsurda. Vrijednost je opusa u strogoj logici, vrtoglavoj brzini promjena, ali i smislu za pojedinca.

Steven Kent, američki je kazališni redatelj, aktivist i pedagog (UCLA). Redatelj je i utemeljitelj više američkih kazališta. Kao gost zagrebačkoga HNK postavio je tri predstave od kojih je najveći trag ostavio sjajan Williamsov Tramvaj zvan žudnja.Trostruki je dobitnik cijenjenoga priznanja losangeleskih kritičara.

Pročitajte intervju sa Stevenom Kentom objavljen u Vjesniku (u PDF formatu).

Kritika o Bubi u uhu: Obilje smijeha, savršeni tajming lijepe predstave

Večernji list naveo je da je živost u HNK Varaždin pojačana premijerom “Bube u uhu”. Franjo Kuhar je uspješno iznio i najveći teret ove komedije, a istinsko otkriće je Ivan Glowatzky koji je svojom žustrinom, hitrošću i preciznošću bio pravim okidačem duhovitosti. Marinko Prga je potaknuo obilje smijeha gradeći svoj lik blagim ironiziranjem televizijskih sapunica, precizno i jezično dotjerano stvarajući u intenzivnoj tjelesnoj akciji. Sunčana Zelenika Konjević i Barbara Rocco skladno su uokvirile svojom ženstvenošću i vrckavošću drugo, nježnije lice predstave. Dora Fišter Toš i Jelena Vukmirica pokazale su kako je Feydeaua nemoguće odigrati bez baletne preciznosti, ali i istinske erotiziranosti. Vijenac pak ističe umijeće redatelja Stevena Kenta u karakterizaciji likova. To je u prvom redu središnja uloga dvojnika, Victora-Emmanuela Chandebisea i Pochea, koje s podjednako vještine utjelovljuje Franjo Kuhar, štoviše pridajući još više pozornosti oličavanju građanske hiperkorektnosti prvog s obzirom da je njegova navodna impotencija razlog zapleta. Ljubomorni Španjolac Carlos Homenides de Histangua u tumačenju Marinka Prge sjajno je obogatio ulogu izvornom frazeološkom repertoaru iz meksičkih sapunica. Jednako uspješan intrigantski je udio dviju dama, komedijantski šarm Sunčane Zelenika Konjević kao Raymonde i famfatalistička ljupkost Barbare Rocco kao Lucienne. Vrijedno je istaknuti i samu pojavu Dore Fišter Toš. Jednako su dobra dva vezna igrača, Ivan Glowatzki kao Camille Chandebise i Robert Plemić kao Romain Tournel. Ističe se i matisovski rukopis scenografa Davida Flatena i imaginativne kostime Diane Kosec-Bourek. I kada se služi panoramskim učinkom jurnjave iz filmskih komedija redatelj Kent to čini krajnje rafinirano te svojim savršenim tajmingom dovodi do klimaksa ovu lijepu predstavu.

U četvrtak 25. lipnja u 21,00 sat u sklopu manifestacije Čakovečko ljeto  izveden je Nikola Sedmi Vladimira Stojsavljevića u režiji Romana Bogdana. 

Praizvedba predstave bila je 4. prosinca u Centru za kulturu Čakovec, a varaždinska premijera 9. prosinca 2008. Predstava je nastala u koprodukciji Centra za kulturu Čakovec i HNK u Varaždinu. Pročitajte više o naslovnom junaku ove predstave, hrvatskom banu od 1647. do 1664,, velikom borcu protiv Turaka i praunuku sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskog. Pročitajte više i o autorovom pristupu te o njegovom kolu oko Zrinskih.

Dramaturginja je Vesna Đikanović, scenograf Drago Broz, kostimografkinje Jasna Ranić i Marjeta Masten, skladatelj Dejan Vuk – Greendwarf, oblikovatelj svjetla Slaven Edvin Bot a asistentica redatelja Vesna Stilinović.

U predstavi nastupaju: Igor Golub (Nikola Zrinski, grof i ban), Marina Kostelac (Sofija Löbel, njegova žena), Šiško Horvat Majcan (Adam, njihov sin), Janko Popović Volarić (Petar Zrinski, grof), Sunčana Zelenika-Konjević (Katarina Frankopan, njegova žena), Judita Franković (Jelena, njihova najstarija kćer), Matija Kezele (Ivan, njihov sin), Karolina Horvat (Zora, njihovo najmlađe dijete), Vesna Stilinović (Magdalena Seche, majka Nikole i Petra), Ljiljana Bogojević (Sofija Bhatori, kneginja),  Zdenko Brlek (Franjo Nadasdy, vrhovni sudac Carevine), Darko Milas (Rajmund Montecuccoli, carski general), Beti Lučić (Janica, sobarica) i Davor Dokleja (Josip, konjušar).  

Žiri nagrade Marina Držića u obrazloženju o trećenagrađenom tekstu u 2008. godini istaknuo je da je Nikola Sedmi povijesna drama o obitelji Zrinski, napisana mudro, zanimljivo i znalački.

Pišući o sedamnaestom stoljeću i junacima hrvatske povijesti, njihovim željama, ljubavima i snoviđenjima, autor Vladimir Stojsavljević nam istovremeno na slojevit, smiren i nenametljiv način govori o našoj prošlosti ali i o sadašnjosti te o političkim i diplomatskim nedaćama kojima je izložen današnji svijet i suvremena Hrvatska u njemu.

U petak, 26. lipnja na Podrumskoj sceni Zvonimir Rogoz praizvedena je ljubavno-erotska komedija o ljubavi Debitanti Ljubomira Kerekeša, kojeg je za nastanak djela narajcal Decameron Giovannija Boccaccia (1313-1375).

U autorskoj napomeni stoji „ne preporuča se ispod 14,3...“ Ljubomir Kerekeš djelo je i režirao te osmislio scenografiju, a uz njega u predstavi nastupaju Draško Zidar i Mijo Pavelko.

Naredna izvedba Debitanata održat će se 27. kolovoza na Špancirfestu.

4. lipnja 2009. u 19,30 sati u HNK u Varaždinu gostovalo je kazalište Madlenijanum iz Zemuna, s monooperom Dnevnik Anne Frank.Grigorija Frida. Riječ je o djelu pisanom za sopran i komorni orkestar nastalom 1969. i temeljenom na istoimenoj knjizi, jednoj od najpotresnijih ikada tiskanih. Dnevnički zapisi Ane Frank, židovske djevojčice koja tjekom Drugoga svjetskog rata, od 1942. do 1944. pomno, dan za danom bilježi skrivanje svoje obitelji koja se je, skrivajući se na tavanu, nadala da će izbjeći užase holokausta. Autor je iste godine preradio djelo u opernu monodramu saževši materijal dnevnika u 21 scenu, obuhvaćajući suštinu drame i šaljući univerzalnu poruku o miru i slobodi. Djelo je u Njemačkoj premijerno izvedeno tek 1996, a prije toga su ga na repertoar uvrstile mnoge operne kuće u Europi i Sjedinjenim Državama.

Dnevnik Anne Frank premijerno je izveden 15. svibnja 2008. na maloj sceni Madlenianuma pod dirigentskim vodstvom Vesne Šouc. Predstavu je režirala Stanislava Koprivica, scenografkinja je Tanja Marčetić, a kostomografkinja Maja Mirkovič.

Opera traje 60 minuta i sastoji se od dva dijela odnosno četiri scene provedene kroz 21 epizodu. Naslovi nekih od epizoda su Rođendan, Škola, Razgovor s ocem, Poziv u Gestapo, Racija i Osamljenost. Povijesna komponenta stvarne sudbine glavnog lika isto je toliko zanimljiva kao i koncentracija na razvoj osobnosti djeteta u mladu ženu u izvanrednim uvjetima kućnog zatvora i smrtnog straha što cijeloj drami daje izvanvremenski karakter. Životnost radnje daju izrađeni karakteri nastupajućih likova supatnika u Anninim monolozima (otac, majka, sestra Margot, supružnici Van Daan i njihov sin Peter). Anna ih samo ne spominje, nego se stavlja u njihov položaj i priča s njima. Glazbeno su ilustrirani nestvarni likovi kao i prirodni fenomeni što glazbenoj drami daje višeslojnost.