U Koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu u ponedjeljak, 1. srpnja 2013. u 21,00 sat je izveden balet u tri čina Romeo i Julija rađen prema literarnom izvorniku Williama Shakespearea na glazbu Sergej S. Prokofjeva te u režiji i koreografiji Svebora Sečaka. Balet je nastao u koprodukciji Drame HNK-a u Varaždinu i Baletne trupe Croatia, a izvedba traje do dva sata i ima jednu stanku. U naslovnim ulogama nastupaju Edina Pličanić i Dmitrij Timofejev, dok u ostalim ulogama nastupaju prvaci, solisti i članovi Baleta HNK-a u Zagrebu, polaznici Škole za klasični balet iz Zagreba i Baletnog studija Vindija iz Varaždina te Zdenko Brlek, glumac HNK-a u Varaždinu.

U Riječi koreografa Svebor Sečak je napisao: „Romeo i Julija Sergeja S. Prokofjeva jedan je od centralnih narativnih baleta 20. stoljeća. Njegovo premijerno izvođenje u Rusiji 1940. godine u koreografiji Leonida Lavrovskog spojilo je istočni i zapadni pravac umjetničkog razmišljanja tog vremena te je stvoreno baletno djelo čija je jasna struktura poslužila kao osnova za mnoge kasnije verzije. Shakespeare, Prokofjev i Lavrovski nisu imali samo prethodnike, nego i sljedbenike koji su ovaj balet učinili živim i aktualnim do danas. Postavljanje baleta Romeo i Julija bila je tema mog magistarskog rada, tako da sam analizirao nekoliko koreografskih pristupa istog dramskog libreta i partiture, kao proizvod različitih povijesnih, stilskih i društvenih perspektiva. Od MacMillana i Cranka do suvremenih postmodernih koreografa gotovo da i nema renomiranog koreografa koji se nije okušao u postavljanju svoje verzije tog naslova. Ovo nije moja prva verzija tog baleta – u kolovozu 2012. za 40. obljetnicu Bermuda Civic Balleta izvedena je moja koreografija baleta Romeo i Julija.

Smatrajući ovaj naslov idealnim za obilježavanje ulaska Republike Hrvatske u europsku zajednicu naroda, odlučio sam za ovu priliku načiniti posebnu verziju koreografije smještenu u prostor koncertne dvorane HNK u Varaždinu te režijski iskoristiti njezine arhitektonske mogućnosti u prikazu mjesta radnje – veronskih ulica i trgova, Julijinog balkona i sobe, itd. Stvarajući koreografiju imao sam na umu kontrast između komedije i tragedije, Shakespeareove pjesničke slike, kao i bogatstvo jezika kao što je proza, slobodan stih, sonet..., koje sam pokušao predstaviti tradicionalnim vokabularom klasičnog baleta, kao i kratkim referencama na pantomimu, karakterne i povijesne plesove. Koreografski izraz je proširen diskretnim naznakama suvremenog pokreta kako bi se bolje opisali likovi, njihove emocije i odnosi. Sukladno suvremenom teatarskom konceptu koji ponovno naglašava važnost literarnih predložaka, stavio sam taj balet u narativni okvir s isječcima Shakespeareovog teksta Romeo i Julija, kako bi postigao dijalog između narativnih dramskih dijelova i koreografske mise-en-scène.

Imajući na umu suvremene integralne teorije odlučio sam tradicionalni pristup do određene mjere osuvremeniti i koristiti tehnike postmodernog nasljeđa kao sto su fragmentacija radnje u cilju filmske izmjene scena, izbjegavanje doslovnog prepričavanja radnje, goleme scenografije, pretjerane pantomime i slično. Također sam neke glazbene dijelove skratio kako bih postigao brzi tijek događaja. To je bilo moguće jer se Prokofjevljeva partitura sastoji od kratkih glazbenih brojeva koji se mogu posložiti u slagalicu na razne načine, ovisno o viziji koreografa. S druge strane, slijedeći tradicionalne verzije ovog baleta, fizički aspekti drame kao što su plesanje i mačevanje, kao i ljubavne scene, prošireni su i uvećani. Na taj način, učinjene su neke strukturalne promjene kako bi se predstavili događaji na pozornici kroz jednostavnu linearnu naraciju koja dopušta publici da prati radnju, ali i da uživa u ljepoti plesa.

Nadam se da će ovaj spoj neprocjenjive partiture, koreografskih pokreta, plesačke izvrsnosti i ulomaka izvornog teksta privući publiku priči o Romeu i Juliji, drami koja propituje teme ne samo o ljubavi, nego i mržnji, prekomjernoj strasti, mladosti i odrastanju, prijateljstvu, žrtvi, naprasitosti, patrijarhalnom društvu, ženskoj podložnosti, muškom kodu časti, tijelu i seksualnosti, religiji, praznovjerju, politici, moralu, moći, sudbini, proturječnosti, kodovima i konvencijama, ruganju i sanjarenju, smrti, nasilju, kontradikciji, osveti i suparništvu te o mnoge druge teme od kojih je najvažnija sveopće pomirenje. Sve one pridonose vrlo živom kaleidoskopu ljudskih iskustava koje ovu dramu čine uvjerljivom i vječnim nadahnućem za druge oblike izvedbenih umjetnosti kao što je balet."